Edin Džeko će 2. oktobra protiv Švedske posljednji put obući dres fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Kapiten Zmajeva danas je saopćio da završava reprezentativnu karijeru dugu gotovo dvije decenije. U 151 utakmici postigao je 73 gola, čime je postao rekorder Bosne i Hercegovine i po broju nastupa i po broju pogodaka.
„Sada osjećam da je došlo vrijeme da se povučem“, poručio je Džeko, objasnivši da je do četrdesete godine ostao u reprezentaciji zato što joj je svaki put davao sve što je imao.
Njegovim odlaskom ne završava se samo karijera jednog velikog napadača. Završava se najvažnije poglavlje u historiji reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Od prvog gola do historijskog Mundijala
Džeko je za reprezentaciju debitovao 2. juna 2007. godine protiv Turske na stadionu „Asim Ferhatović Hase“. Već u prvoj utakmici postigao je gol i najavio karijeru kakvu prije njega nije imao nijedan bh. reprezentativac.
Najveći trenutak stigao je 2013. godine, kada se Bosna i Hercegovina prvi put plasirala na Svjetsko prvenstvo. Džeko je bio jedan od ključnih igrača generacije koja je odvela Zmajeve u Brazil i cijeloj zemlji poklonila nekoliko sedmica zajedničke radosti.
Doček reprezentativaca nakon plasmana ostao je jedan od rijetkih trenutaka u novijoj historiji kada je sport uspio potisnuti sve političke i društvene podjele.
Džeko je s reprezentacijom nastupio i na Svjetskom prvenstvu 2026. godine, zaokruživši karijeru na najvećoj fudbalskoj sceni.
Više od najboljeg strijelca
Brojke govore dovoljno: 151 nastup i 73 gola. Ipak, Džekin značaj za Bosnu i Hercegovinu nikada se nije mogao izmjeriti samo statistikom.
Igrao je za najveće evropske klubove, osvajao titule u Njemačkoj i Engleskoj, nastupao u finalu Lige prvaka i postizao golove na najvećim stadionima svijeta. Ali reprezentativni dres nikada nije tretirao kao obavezu koju treba uskladiti s klupskom karijerom.
Dolazio je kada je reprezentacija pobjeđivala, ali i kada se raspadala pod teretom lošeg upravljanja, smjena selektora i propuštenih kvalifikacija. Preuzimao je odgovornost, trpio kritike i ostajao simbol tima čak i kada rezultati nisu pratili njegov kvalitet.
U zemlji koja teško pronalazi zajedničke uzore, Džeko je bio čovjek čijim su se uspjesima radovali ljudi od Sarajeva i Željeznog Polja do Mostara, Tuzle, Banje Luke i dijaspore širom svijeta.
Džeko se ne može jednostavno zamijeniti
Reprezentacija će pronaći novog kapitena i novog napadača. Međutim, neće pronaći novog Edina Džeku tako što će njegov broj na dresu predati drugom igraču.
Njegovih 73 gola možda će jednoga dana neko dostići. Mnogo teže bit će ponoviti kontinuitet, autoritet i osjećaj pripadnosti koji je gradio gotovo dvadeset godina.
Zato Džekin odlazak mora biti i upozorenje Nogometnom savezu BiH. Veliki igrači mogu nositi reprezentaciju određeno vrijeme, ali nijedan pojedinac ne može trajno nadomjestiti ozbiljan sistem, kvalitetan rad s mladima i odgovorno upravljanje fudbalom.
Džeko je Bosni i Hercegovini dao mnogo više nego što je od nje dobio.
Protiv Švedske neće se opraštati samo najbolji strijelac i rekorder po broju nastupa. Oprostit će se posljednji aktivni simbol generacije koja je uvjerila Bosnu i Hercegovinu da može igrati protiv najboljih.
Zaslužio je da te večeri tribine budu pune. Ne samo zbog 73 gola nego zbog svakog dolaska, svakog duela i svakog trenutka u kojem je dres Bosne i Hercegovine nosio kao najveće priznanje.
Dijamant odlazi iz reprezentacije.
Njegovo mjesto u historiji ostaje nedodirljivo.