Požar u krugu kompanije „Derubis“ u Vitezu više nije samo predmet policijske istrage. Nakon što su pojedini mediji objavili da je među privedenima i maloljetni sin ministra kulture i sporta Kantona Sarajevo Kenana Magode, slučaj se pretvorio u otvoreni sukob ministra i „Dnevnog avaza“.
U središtu tog obračuna našlo se dijete.
Magoda je na Facebooku poručio da ne traži privilegije za svog sina, ali je istovremeno upozorio da je maloljetna osoba uvučena u javni prostor prije nego što su nadležni organi utvrdili sve činjenice.
„Avaz“ mu je odgovorio tekstom pod naslovom: „Sramotno oglašavanje: Ministre Magoda, Vašeg sina nisu mediji uvukli u javni prostor, nego je sam sebe krivičnim djelom!“
Upravo je ta posljednja tvrdnja srž problema. Može li medij, prije okončanja istrage i sudskog postupka, napisati da je maloljetnik počinio krivično djelo? Ili je time granica između izvještavanja i presuđivanja već pređena?
Šta je do sada službeno potvrđeno?
Prema službenoj informaciji MUP-a Srednjobosanskog kantona, Policijska stanica Vitez je 21. augusta u 3.30 sati zaprimila prijavu da je u krugu kompanije „Derubis“ izbio požar. Vatrogasci su požar lokalizovali, a pričinjena je velika materijalna šteta.
U prvobitnom saopćenju MUP-a SBK nisu navedena imena osumnjičenih niti je potvrđeno ko je izazvao požar.
Informacije o privođenju četiri osobe, među kojima su navodno dvojica maloljetnika, te tvrdnje o ulozi sina ministra Magode objavili su mediji pozivajući se na nezvanična saznanja iz istrage. To može biti legitimna novinarska informacija, ali nije isto što i pravosnažno utvrđena činjenica.
Osoba koja je privedena ili osumnjičena nije automatski počinilac krivičnog djela. Posebno kada je riječ o maloljetniku.
Magoda: Ako je odgovoran, neka snosi posljedice
Magodino obraćanje bilo je emotivno, ali relativno odmjereno. Nije negirao da se njegovo dijete nalazi u središtu istrage, niti je pokušao unaprijed tvrditi da je nevino. Poručio je da policiji i Tužilaštvu daje punu podršku.
„Ukoliko se navodi koji se danas iznose pokažu tačnim i ukoliko se utvrdi odgovornost mog djeteta, kao otac tražit ću da snosi najstrože posljedice koje zakon predviđa“, napisao je Magoda.
Dodao je da njegovo prezime djetetu ne smije biti ni zaštita ni olakšavajuća okolnost.
To je politički važna poruka. Javnost ima pravo očekivati da dijete ministra neće biti zaštićeno očevom funkcijom, vezama ili političkim utjecajem. Magoda zato mora biti spreman odgovoriti na vrlo konkretna pitanja: je li kontaktirao policijske ili pravosudne zvaničnike, je li od bilo koga tražio posebni tretman i je li neko iz njegovog političkog okruženja pokušao utjecati na istragu?
Ako nije, to treba jasno reći.
S druge strane, rečenica o „najstrožim posljedicama“ više pripada jeziku političkog opravdavanja nego maloljetničkom pravosuđu. O eventualnoj odgovornosti i odgovarajućoj sankciji ne odlučuje roditelj, pa makar bio i ministar.
Federalni Zakon o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima nalaže da se vodi računa o dostojanstvu i najboljem interesu djeteta, a postupanje treba biti usmjereno prema rehabilitaciji i njegovom povratku konstruktivnoj ulozi u društvu. To nije zaštita od odgovornosti, nego priznanje da maloljetnička odgovornost nije isto što i kažnjavanje odraslih.
„Avaz“ od sumnje napravio presudu
„Avaz“ je u svom odgovoru ocijenio da je Magodino saopćenje „sramotno“ i poručio ministru da njegovo dijete nisu mediji uvukli u javni prostor, nego da je „samo sebe“ uvelo počinjenim krivičnim djelom.
Takva formulacija nije samo oštar komentar. Ona predstavlja kategoričnu tvrdnju da je maloljetnik počinio krivično djelo, premda sud o tome nije donio presudu, a javnosti još nije ponuđena ni potpuna službena verzija događaja.
Kodeks za štampane i online medije BiH propisuje da novinari moraju poštovati presumpciju nevinosti i ne smiju donositi preuranjene sudove o krivici. Standardi izvještavanja o djeci još su stroži: mediji ne bi smjeli direktno ili indirektno identificirati maloljetnike koji su osumnjičeni ili optuženi u krivičnom postupku.
Navođenje imena roditelja, njegove funkcije i porodične veze predstavlja barem indirektnu identifikaciju djeteta. Činjenica da je Magoda javna ličnost ne ukida prava njegovog maloljetnog sina.
Ni roditeljsko obraćanje javnosti ne daje medijima pravo da sumnju pretvore u presudu.
Javni interes postoji, ali nije neograničen
Postoji legitiman javni interes da mediji izvijeste kako je dijete visokog političkog funkcionera obuhvaćeno ozbiljnom policijskom istragom. Taj interes posebno postoji zbog mogućnosti političkog utjecaja, prikrivanja činjenica ili privilegovanog tretmana.
Ali javni interes nije isto što i javna radoznalost.
Za građane nije presudno kako se maloljetnik zove, kako izgleda, gdje živi ili s kim se druži. Javni interes je utvrditi da li institucije rade profesionalno i da li je ministar na bilo koji način pokušao iskoristiti svoju funkciju.
Ako takvog pokušaja nije bilo, onda je politički položaj roditelja sporedna okolnost, a dijete ne smije postati sredstvo za obračun s ministrom.
Ni Magoda ne može sve proglasiti medijskim napadom
Ipak, problematičan je i dio Magodine poruke u kojem govori o dugogodišnjim „medijskim napadima, optužbama i pokušajima diskreditacije“.
Izvještavanje da je član porodice javnog funkcionera obuhvaćen istragom nije samo po sebi medijski napad. Ako su informacije tačne, provjerene i objavljene uz poštovanje prava maloljetnika, onda je riječ o novinarstvu.
Magoda zato ne bi smio koristiti opravdanu zaštitu privatnosti djeteta kao štit od svih pitanja koja mu javnost postavlja. Njegova funkcija nosi obavezu veće transparentnosti, ali ne i porodičnu krivicu.
Odgovornost roditelja za ponašanje djeteta može biti moralno i društveno pitanje. Krivična odgovornost, međutim, uvijek je individualna.
Ministar nije automatski odgovoran za ono za šta se sumnjiči njegov sin. Postao bi politički odgovoran tek ako bi pokušao prikriti slučaj, utjecati na istragu, prijetiti medijima ili koristiti institucije kako bi zaštitio člana porodice.
Za sada javnosti nisu predstavljeni dokazi da je to učinio.
Ko ovdje zaista traži istinu?
Magoda je svoje obraćanje završio riječima: „Ne tražim privilegiju za svoje dijete. Tražim samo istinu.“
„Avaz“ mu odgovara da treba pustiti institucije da dođu do te istine. U tome je ovaj medij načelno u pravu. Međutim, nije moguće istovremeno tražiti da institucije utvrde istinu i u naslovu proglasiti da je maloljetnik već počinio krivično djelo.
Istragu ne bi smio voditi ni ministar preko Facebooka ni „Avaz“ preko svojih naslovnica.
Policija i Tužilaštvo trebaju utvrditi ko je izazvao požar, je li postojala organizovana grupa, ko ju je eventualno angažovao i kakva je bila uloga svake privedene osobe. Ako postoji odgovornost, ona mora biti sankcionisana bez obzira na prezime. Ako odgovornost ne bude dokazana, mediji koji su unaprijed presudili maloljetniku morat će se suočiti s vlastitom odgovornošću.
Najopasniji dio ove priče bio bi da se istraga o ozbiljnom krivičnom djelu pretvori u još jedan političko-medijski cirkus u kojem će jedni braniti „svog ministra“, a drugi napadati njegovo dijete kako bi se obračunali s njegovom strankom.
Maloljetnik nije javni funkcioner. Ministar jeste.
Zato pitanja treba postavljati Magodi, a presudu – ako za nju bude dokaza – prepustiti sudu.