Kada govorimo o napretku civilizacije, uglavnom zamišljamo put od pećine do pametnog telefona. Od lovaca i sakupljača do modernih gradova, bolnica, univerziteta i interneta. Međutim, jedna nova knjiga izazvala je veliku pažnju među historičarima, antropolozima i ekonomistima jer postavlja neugodno pitanje: šta ako civilizacija nije donijela samo napredak nego i sistemsku eksploataciju ljudi?
Autor Luke Kemp u knjizi „Prokletstvo Golijata“ tvrdi da se najveći dio ljudske historije može posmatrati kao sukob između velikih organizovanih sistema moći i običnih ljudi. Prema njegovoj tezi, ono što danas nazivamo civilizacijom često je značilo koncentraciju bogatstva, moći i resursa u rukama malobrojnih elita, dok je većina stanovništva snosila troškove tog razvoja.
Jesu li naši preci živjeli lakše?
Jedna od najkontroverznijih tvrdnji odnosi se na period paleolitika, kada su ljudi živjeli kao lovci i sakupljači. Kemp navodi da su tadašnje zajednice bile relativno egalitarne (Egalitarizam (francuski.: égalité iz latinskog: aequalitas „jednakost“) politička je ideologija ili etička teorija, prema kojem svi ljudi trebaju biti tretirani kao jednaki) , da su ljudi radili manje nego kasniji poljoprivrednici i da su imali više slobodnog vremena nego što danas pretpostavljamo. Također, nasilje i društvene razlike bile su manje izražene nego u mnogim kasnijim državnim sistemima.
Naravno, to ne znači da je život bio lagan. Nije bilo moderne medicine, zaštite od prirodnih katastrofa niti sigurnosti koju pružaju savremene institucije. Međutim, Kemp smatra da je prelazak na poljoprivredu donio i novu vrstu zavisnosti – od zemlje, poreza, vladara i birokratije.
Kako nastaje „Golijat“?
Autor koristi pojam „Golijat“ za velike političke i ekonomske sisteme koji s vremenom postaju sve složeniji i moćniji. To mogu biti carstva poput Rimskog, moderne nacionalne države ili globalni ekonomski sistemi.
Problem nastaje kada takvi sistemi počnu trošiti sve više resursa samo da bi održali vlastitu veličinu. Tada, tvrdi Kemp, obični ljudi postaju sredstvo održavanja sistema umjesto njegov krajnji cilj.
Kao primjer navodi se i Rimsko carstvo. Iako ga danas pamtimo kao simbol civilizacijskog napretka, istraživanja ljudskih ostataka pokazuju da su ljudi nakon njegovog pada u nekim područjima bili fizički zdraviji nego tokom vrhunca rimske moći.
Da li je savremeni svijet drugačiji?
Najzanimljiviji dio knjige odnosi se na današnje društvo. Kemp smatra da moderni svijet nije ukinuo logiku „Golijata“, nego ju je učinio sofisticiranijom. Umjesto poreznika i feudalaca, danas postoje globalne korporacije, finansijski sistemi i tehnološki giganti koji oblikuju svakodnevni život milijardi ljudi.
Njegova teza nije da je savremeni život lošiji od prošlosti, nego da ekonomski rast i tehnološki razvoj ne treba automatski poistovjećivati s napretkom za svakog pojedinca. Rast bruto domaćeg proizvoda, broj novih tehnologija ili veličina ekonomije ne znače nužno i bolji kvalitet života za većinu stanovništva.
Najveći problem budućnosti
Možda najpesimističnija poruka knjige odnosi se na budućnost. U prošlosti su ljudi često mogli pobjeći od propadajućih carstava, ratova ili političkih sistema odlaskom na nova područja. Danas, u globaliziranom svijetu, takav prostor praktično više ne postoji.
Ako bi savremeni globalni sistem doživio ozbiljan kolaps, tvrdi Kemp, čovječanstvo više nema „neistražene teritorije“ na koje bi se moglo povući i početi ispočetka. Upravo zato pitanja održivosti, nejednakosti i upravljanja resursima postaju važnija nego ikada prije.
Provokacija koja tjera na razmišljanje
Iako se mnogi historičari ne slažu sa svim Kempovim zaključcima, njegova knjiga otvorila je važnu raspravu. Da li je historija zaista priča o neprekidnom napretku ili je riječ o složenijem procesu u kojem su veliki civilizacijski uspjesi često plaćeni životima, radom i slobodom običnih ljudi?
Možda odgovor nije ni potpuno optimističan ni potpuno pesimističan. Civilizacija je čovječanstvu donijela nauku, medicinu i tehnologiju nezamislivu našim precima. Ali istovremeno nas podsjeća da veličina sistema ne znači automatski i dobrobit za čovjeka.
A upravo je to pitanje koje „Prokletstvo Golijata“ postavlja pred savremeni svijet: razvijamo li društvo zbog ljudi ili ljude prilagođavamo potrebama sistema?