Predizborna kampanja za Opće izbore 2026. godine počinje sutra. Političke stranke ponovo će građanima govoriti o evropskom putu, boljem zdravstvu, većim plaćama, novim cestama i zaustavljanju odlaska stanovništva.
Prije nego što počnu nuditi nova obećanja, vrijedi provjeriti šta se dogodilo sa onima koja su dale prije četiri godine.
Rezultati monitoringa Istinomjera i Udruženja „Zašto ne“ pokazuju da su stranke na različitim nivoima vlasti tokom proteklog mandata dale 1.047 predizbornih obećanja i postizbornih mjera. Potpuno ili većim dijelom ispunjena su samo 154 obećanja – svega 14,7 posto.
To nije rezultat kojim se može tražiti novi mandat. To je izvještaj o političkoj neodgovornosti.
Najgori rezultat na državnom nivou
Najmanje razloga za zadovoljstvo imaju stranke koje su formirale Vijeće ministara BiH. Od 251 praćenog obećanja potpuno ili većim dijelom realizovano je tek 20.
Posebno je porazno što su stranke iz Republike Srpske za državni nivo ponudile samo tri konkretna obećanja, a nijedno nije ispunjeno. To dovoljno govori o karakteru državne koalicije: formirana je matematički, da bi se podijelile funkcije, a ne programski, da bi se proveo zajednički plan.
Na nivou Federacije BiH praćeno je 496 obećanja, od kojih je ispunjeno 68. U Republici Srpskoj realizovano je 15 od 106 obećanja.
Najviše najava odnosilo se na ekonomiju, vladavinu prava, zdravstvo i putnu infrastrukturu – upravo oblasti u kojima građani svakodnevno osjećaju posljedice sporosti i nefunkcionalnosti vlasti. Rezultati monitoringa objavljeni su neposredno pred početak kampanje.
Programi bez rokova i odgovornosti
Problem nije samo u tome što političari ne ispunjavaju obećanja. Problem je što zbog toga uglavnom ne snose nikakvu političku cijenu.
Stranke pred izbore objavljuju programe bez jasnih rokova, osiguranog novca i imena odgovornih osoba. Nakon izbora mijenjaju se koalicije, nadležnosti postaju izgovor, a obećanja nestaju iz javnog prostora.
Četiri godine kasnije isti političari pojavljuju se sa sličnim programima, novim sloganima i još većim obećanjima.
U ozbiljnom društvu političar koji ispuni tek mali dio programa morao bi objasniti zbog čega ponovo traži povjerenje. U Bosni i Hercegovini često je dovoljno promijeniti slogan, snimiti nekoliko promotivnih videa i odgovornost prebaciti na koalicione partnere, opoziciju, entitete ili „složene političke okolnosti“.
Sutra počinje nova prodaja nade
Od sutra ćemo ponovo gledati plakate, skupove, televizijske debate i snimke političara među građanima. Govorit će se o budućnosti, dok će se prošlost pažljivo izbjegavati.
Zato stranke ne treba pitati samo šta obećavaju za naredne četiri godine. Treba ih pitati šta su uradile sa obećanjima iz 2022. godine.
Koliko su zakona usvojile? Koliko su projekata završile? Od kojih su obećanja odustale i zašto? Ko će snositi odgovornost za ono što nije urađeno?
Bez tih odgovora novi programi nisu ozbiljni planovi, nego reklamni katalozi.
Brojka od 154 ispunjena obećanja pokazuje da najveća politička prevara u BiH nije jedno spektakularno neispunjeno obećanje. To je sistem u kojem se obećanja daju bez posljedica, vlast osvaja bez zajedničkog programa, a odgovornost nestaje između koalicionih partnera.
Sutra počinje nova kampanja. Prije nego što saslušamo šta nam političari nude za naredne četiri godine, trebamo tražiti račun za prethodne četiri.
Ako računa nema, nema razloga da vjerujemo ni novim obećanjima.