Dok građani čekaju bolje plaće, sigurnije ulice, funkcionalno zdravstvo i konkretniji napredak prema Evropskoj uniji, dio bosanskohercegovačke političke elite vodi sasvim drugačiju bitku. Ona se ne odvija u parlamentima, institucijama i pred javnošću, nego na Facebooku – statusima, videosnimcima, prozivkama i pokušajima međusobnog ismijavanja.
Najnoviji primjer ponudili su aktuelni ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković i njegova prethodnica Bisera Turković. Njihov višednevni obračun počeo je ozbiljnim pitanjima o radu državne diplomatije, a završio je snimkom na kojem Konaković ispuhuje gumeni flamingo.
Možda je nekome takav sadržaj zabavan. Međutim, kada ga objavljuje šef diplomatije države opterećene unutrašnjim krizama i slabim međunarodnim položajem, onda više nije riječ samo o bezazlenoj šali. To postaje ilustracija načina na koji se u Bosni i Hercegovini politika sve češće shvata – kao neprekidna kampanja u kojoj je važnije poniziti protivnika nego odgovoriti javnosti.
Ozbiljna pitanja pretvorena u politički skeč
Bisera Turković posljednjih dana putem društvenih mreža traži odgovore o slučaju rekordne zapljene 818 kilograma kokaina u Danskoj, navodnoj povezanosti službenog vozača Ambasade BiH s ljudima obuhvaćenim tim slučajem te o izdavanju diplomatskih pasoša.
Važno je naglasiti da su to zasad njene tvrdnje i pitanja, a ne pravosnažno utvrđene činjenice o odgovornosti ministra ili drugih bh. zvaničnika. Upravo zbog toga javnosti su potrebni dokumenti, službena objašnjenja i, ako postoje osnovi, postupanje nadležnih institucija.
Umjesto potpunog institucionalnog odgovora, građani su dobili novu rundu Facebook objava. Konaković je odgovorio snimkom na kojem ispuhuje gumeni flamingo, aludirajući na fotografiju Turković na flamingu, pa je politički spor, kako je opisao Raport, poprimio obrise komedije.
Problem nije u tome što političar koristi humor. Problem je što humor dolazi umjesto odgovora.
Ako su navodi Bisere Turković neutemeljeni, ministar ih može pobiti dokumentima, datumima i službenim odlukama. Ako postoji bilo kakva nepravilnost, njome se trebaju baviti policijske i pravosudne institucije. Država se ne brani rekvizitima za plažu niti se sumnje uklanjaju snimanjem sadržaja prilagođenog algoritmu društvenih mreža.
Facebook je postao zamjena za institucije
Društvene mreže mogu biti koristan kanal neposredne komunikacije s građanima. Političari preko njih mogu objaviti odluke, objasniti zakone i omogućiti javnosti uvid u svoj rad. Ali u Bosni i Hercegovini one su često postale nešto drugo – pozornica za lične obračune, samopromociju i proizvodnju privida aktivnosti.
Političar objavi status i smatra da je riješio problem. Snimi reels i vjeruje da je položio račun građanima. Prozove protivnika i očekuje da se nekoliko hiljada reakcija proglasi političkim rezultatom.
Umjesto izvještaja – status.
Umjesto reforme – videosnimak.
Umjesto sjednice – prepirka u komentarima.
Umjesto odgovornosti – flamingo.
Takva politika savršeno odgovara stranačkim strukturama. Za Facebook nije potrebno okupiti parlamentarnu većinu, napisati zakon niti uvjeriti međunarodne partnere. Nije potrebno dokazati da je određena mjera donijela nova radna mjesta ili poboljšala život građana. Dovoljno je pronaći protivnikovu neugodnu fotografiju, napisati podrugljivu rečenicu i pustiti stranačke aktiviste da odrade ostatak posla.
Građani plaćaju, političari proizvode sadržaj
Ovo nije prvi sukob Turković i Konakovića na društvenim mrežama. U junu su se prepirali o troškovima službenih putovanja. Konaković je objavio podatke prema kojima je Turković od 2020. do 2022. godine na 53 putovanja potrošila 452.582 KM, dok je on za 174 putovanja od 2023. do 2025. potrošio 301.622 KM. Turković je uzvratila pitanjem kakve su konkretne rezultate donijela njegova putovanja. Podaci i odgovori objavljivani su preko društvenih mreža, a prenosili su ih mediji poput Euronewsa BiH.
U toj raspravi postoji legitimno pitanje na obje strane. Javnost treba znati koliko su koštala putovanja bivše ministrice, ali i šta je sadašnji ministar ostvario tokom svojih službenih posjeta. Međutim, odgovore ne bi trebalo sastavljati na osnovu nasumičnih statusa. Ministarstvo bi moralo imati pregled troškova, ciljeva, održanih sastanaka, potpisanih sporazuma i mjerljivih rezultata.
Građani ne finansiraju putovanja državnih zvaničnika da bi nakon toga gledali ko je osvojio više reakcija na Facebooku. Finansiraju ih kako bi država imala ozbiljnu diplomatiju.
Neozbiljnost nije samo pitanje stila
Neko će reći da je riječ o političkom folkloru i da jedan šaljivi snimak ne može napraviti veliku štetu. Ali javna komunikacija nosilaca najviših funkcija nije privatna zabava. Ona pokazuje kako ti ljudi razumiju funkciju koju obavljaju.
Bosna i Hercegovina treba provesti reforme koje se odnose na vladavinu prava, javnu upravu, privatni sektor, zadržavanje stanovništva te zelenu i digitalnu tranziciju. Od provođenja Reformske agende zavisi pristup iznosu do 976,6 miliona eura iz evropskog Plana rasta, navela je Delegacija Evropske unije u BiH.
Istovremeno, Ured za reviziju institucija BiH objavio je da je u revizijama za 2024. godinu izdao čak 577 preporuka, od kojih je 238 ponovljeno iz ranijih godina. To znači da institucije godinama ne otklanjaju dio već utvrđenih slabosti i nepravilnosti. Izvještaji Ureda za reviziju pokazuju koliko je stvarnog posla ostalo neurađeno.
U državi s takvim problemima teško je prihvatiti da se politička energija troši na snimanje skečeva i višednevno prepucavanje bivše i sadašnjeg ministra.
I vlast i opozicija hrane isti sistem
Odgovornost ne snosi samo Elmedin Konaković. Bisera Turković također je godinama obavljala najviše državne funkcije i danas ima obavezu da svoje tvrdnje potkrijepi provjerljivim činjenicama i dokumentima. Ako ima saznanja o nezakonitostima, treba ih dostaviti nadležnim organima. Ako postavlja politička pitanja, treba precizno razdvojiti činjenice od pretpostavki.
Politička ozbiljnost ne podrazumijeva da jedna strana neprekidno optužuje, a druga odgovara šalama. Ozbiljnost znači da se dokument objavi, nadležna institucija obavijesti, javnosti ponudi provjerljivo objašnjenje i prihvati odgovornost ako je napravljena greška.
Međutim, našim političarima takav sistem često ne odgovara. Dokument može biti provjeren, a lajk ne može. Institucionalni postupak može dovesti do odgovornosti, dok Facebook prepirka uglavnom proizvodi samo novu rundu prepirke.
Kad nestanu argumenti, uključuje se kamera
Najveći politički domet mnogih bh. zvaničnika više nije zakon, reforma ili izgrađena institucija. Domet im je viralna objava. Njihovi savjetnici ne razmišljaju šta će ostati iza četverogodišnjeg mandata, nego kako će političar izgledati u narednih trideset sekundi videa.
Tako se ozbiljna država ne vodi.
Ministar nije influencer kojem je osnovni zadatak održavanje pažnje publike. Javna funkcija nije privatni profil, a institucija nije studio za snimanje reelsa. Građanima nisu potrebni političari koji su najduhovitiji na internetu, nego oni koji će odgovarati na pitanja, donositi odluke i snositi posljedice svog rada.
Bosna i Hercegovina ima dovoljno komičara. Ono što joj nedostaje jesu ozbiljni državnici.
Dok god birači budu političare ocjenjivali prema tome ko je kome bolje „spustio“ na Facebooku, umjesto prema zakonima, rezultatima i utrošenom javnom novcu, oni će nastaviti proizvoditi upravo ono što se najbolje prodaje – buku bez sadržaja.
A država će, kao i do sada, ostati na čekanju dok se njeni najplaćeniji zvaničnici bore za lajkove.