Postoje izjave koje razotkrivaju politički stav, izjave koje otkrivaju neznanje i one koje pokazuju potpuni nedostatak svijesti o težini izgovorenih riječi. Srbijanska ministrica državne uprave i lokalne samouprave Snežana Paunović uspjela je sve to objediniti u jednoj rečenici.
„Da sam bila Slobodan Milošević, etnički bih očistila Kosovo 1998. godine“, izjavila je funkcionerka Socijalističke partije Srbije u televizijskom intervjuu.
Teško je pronaći prikladniji odgovor od jednostavnog: Bože, kako glupih ljudi ima.
I to ne bilo gdje. Ne u kafani, ne u anonimnom komentaru na društvenim mrežama, nego u Vladi Srbije.
to je taj kvalitetni sps kadar pic.twitter.com/oTS1U2bX5U
— Radomir Martin™ (@radomir_martin) July 11, 2026
Ministrica koja ne razumije šta znači etničko čišćenje
Paunović je pokušala ublažiti vlastitu izjavu objašnjenjem da Albance ne bi „likvidirala“, nego bi ih protjerala ako se ne osjećaju kao stanovnici tadašnje Savezne Republike Jugoslavije.
Kao da prisilno protjerivanje stanovništva iz njegovih domova prestaje biti zločin ukoliko se provodi bez trenutnog ubijanja.
Upravo je u tome problem.
Etničko čišćenje nije administrativna mjera, preseljenje po želji ili politička reorganizacija stanovništva. To je nasilno uklanjanje jedne etničke grupe s određene teritorije, uz prijetnje, progone, ubistva, zatvaranja, uništavanje imovine i druge oblike sistemskog nasilja.
Ministrica jedne evropske države, kandidatkinje za članstvo u Evropskoj uniji, ne samo da taj pojam koristi bez zadrške nego ga predstavlja kao propuštenu političku priliku.
Još strašnije: Kaže da bi „likvidirala“ one koje proglasi teroristima
Paunović je nastavila tvrdnjom da bi oni koji su se opredijelili za terorističke aktivnosti bili „likvidirani“.
Ponovo bez suda, dokaza, prava na odbranu ili elementarnog razumijevanja vladavine prava.
U njenom zamišljenom modelu države vlast prvo odlučuje ko ne pripada, potom ga protjeruje, a zatim likvidira one koje označi neprijateljima.
To nije politika. To je rječnik autoritarnih režima i propagande koja je devedesetih već proizvela hiljade mrtvih i stotine hiljada prognanih.
Miloševićeva politika završila je optužnicama i presudama njegovim saradnicima
Paunović pokušava predstaviti Slobodana Miloševića gotovo kao čovjeka koji nije bio dovoljno radikalan.
Međutim, upravo je režim kojem ona ideološki pripada ostao obilježen ratovima, masovnim protjerivanjima, zločinima i međunarodnom izolacijom Srbije.
Miloševiću je pred Haškim tribunalom suđeno i zbog zločina počinjenih na Kosovu. Postupak nije završen presudom jer je 2006. godine preminuo u pritvoru.
Njegovi visoki politički, vojni i policijski saradnici pravosnažno su osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne zbog zločina nad kosovskim Albancima. Među njima su Nikola Šainović, Nebojša Pavković, Dragoljub Ojdanić, Vladimir Lazarević i Sreten Lukić.
Sudski utvrđene činjenice govore o sistemskom progonu, ubistvima, deportacijama i prisilnom premještanju stanovništva.
Ministrica Paunović, međutim, iz svega toga nije izvukla upozorenje, nego inspiraciju.
Kakva je reakcija Vlade Srbije?
Najveći skandal neće biti sama izjava ukoliko nakon nje izostane institucionalna reakcija.
Hoće li predsjednik Vlade Srbije zatražiti njenu ostavku? Hoće li se ograditi Socijalistička partija Srbije? Hoće li tužilaštvo ispitati postoji li u ovakvoj izjavi element poticanja nacionalne mržnje?
Ili će sve biti svedeno na objašnjenje da je ministrica bila emotivna jer je rođena u Peći?
Lične emocije ne daju javnom zvaničniku pravo da zagovara etničko čišćenje. Naprotiv, funkcija zahtijeva veću odgovornost, veću kontrolu i svijest o posljedicama svake izgovorene riječi.
Problem nije samo jedna glupa izjava
Bilo bi najlakše Snežanu Paunović proglasiti izolovanim političkim incidentom i nastaviti dalje.
Ali ona nije anonimna osoba. Članica je SPS-a od 1992. godine, potpredsjednica te stranke i ministrica u Vladi Srbije.
Njena izjava pokazuje da ideje koje su region gurnule u rat nisu nestale. Samo su dobile televizijske termine, ministarske kabinete i nešto modernije odijelo.
Zbog toga ovo nije gaf. Nije nespretno formulirana misao. Nije rečenica izvučena iz konteksta.
To je otvoreno zagovaranje kolektivnog progona jednog naroda.
A kada takva rečenica dođe iz usta ministrice, pitanje više nije samo kako glupih ljudi ima, nego kako su takvi ljudi ponovo stigli do vlasti.