Hrvatska književnica, novinarka i kolumnistica Vedrana Rudan preminula je u 77. godini nakon duge borbe s karcinomom žučnih kanala.
Vijest o njenoj smrti potvrđena je na službenoj Facebook stranici kratkom porukom koja je sažela njen prepoznatljiv odnos prema životu i smrti:
„Vedrana je otišla na područje bez signala.“
Riječ je o izrazu koji je sama Rudan ranije upotrijebila govoreći o vlastitoj smrti. Željela je da ljudi koji je vole njen odlazak ne posmatraju kao nestanak, već kao preseljenje na mjesto s kojeg više nije moguće uspostaviti vezu. Vijest o njenoj smrti objavljena je 18. augusta.
Bolest nije uspjela utišati njen glas
Vedrana Rudan javnosti je 2024. godine otkrila da boluje od rijetkog i agresivnog karcinoma žučnih kanala. O bolesti je pisala otvoreno, bez patetike i uljepšavanja, na isti način na koji je tokom karijere govorila o porodici, politici, nasilju, društvenom licemjerju i odnosima među ljudima.
Ni u najtežim trenucima nije izgubila britkost, humor i potrebu da vlastito iskustvo pretvori u tekst. Pisala je o strahu, bolničkim hodnicima, medicinskim radnicima, prolaznosti i pokušaju čovjeka da sačuva dostojanstvo kada izgubi kontrolu nad vlastitim tijelom.
U jednom od posljednjih velikih televizijskih intervjua govorila je o mogućnosti eutanazije, ali i ljubavi koju je osjećala prema ljudima koji su bili uz nju. Tada je kazala da želi da njenu smrt dožive kao odlazak na „područje bez signala“.
Od novinarke do jednog od najčitanijih glasova u regionu
Vedrana Rudan rođena je 29. oktobra 1949. godine u Opatiji, a odrasla je u Mošćeničkoj Dragi. Diplomirala je hrvatski i njemački jezik, nakon čega je radila kao nastavnica, turistička vodičica i prevoditeljica.
Najveći dio profesionalnog života provela je u medijima, radeći kao novinarka, urednica, kolumnistica te radijska i televizijska voditeljica. Njeni tekstovi često su izazivali burne reakcije jer nije pristajala na ublažavanje stavova niti na jezik političke i društvene korektnosti.
Književni proboj ostvarila je romanom „Uho, grlo, nož“, objavljenim 2002. godine. Knjiga je brzo postala regionalni hit, prevedena je na brojne jezike i adaptirana za pozorišne scene u nekoliko evropskih zemalja.
Uslijedila su djela poput „Ljubav na posljednji pogled“, „Crnci u Firenci“, „Dabogda te majka rodila“, „Muškarac u grlu“, „Ples oko Sunca“, „Doživotna robija“ i „Umrijeti bez stresa“.
Prema podacima izdavačke kuće Laguna, objavila je 15 knjiga koje su prevođene na engleski, francuski, italijanski, poljski, mađarski, ruski, slovenski i druge jezike. Dramatizacije njenih knjiga igrane su u Zagrebu, Rijeci, Beogradu, Varšavi, Londonu, Budimpešti i Santa Monici. Biografija Vedrane Rudan dostupna je na stranici izdavača Laguna.
Pisala je o onome o čemu su drugi šutjeli
Vedrana Rudan bila je autorica koju je bilo teško ignorisati. Njene rečenice bile su grube, direktne, ponekad neprijatne, ali gotovo uvijek usmjerene prema temama o kojima društvo nerado govori.
Posebno se bavila položajem žena, porodičnim nasiljem, siromaštvom, političkim nacionalizmom, ratnim naslijeđem, starenjem i odnosom moći između muškaraca i žena. Nije štedjela političare, institucije, medije, ali ni vlastite čitaoce.
Zbog toga su je jedni doživljavali kao hrabru književnicu koja razotkriva društveno licemjerje, dok su drugi osporavali njen jezik i stavove. Ravnodušnih je, međutim, bilo veoma malo.
Vedrana Rudan iza sebe ostavlja knjige, kolumne, pozorišne predstave i generacije čitalaca koje je istovremeno nasmijavala, ljutila i tjerala da razmišljaju. Odlazak je opisala vlastitim riječima – kao područje bez signala. Njene riječi, ipak, nastavit će stizati do čitalaca.