Narodna skupština Republike Srpske (NSRS) je usvojila Zakon o izmjeni Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske, a odlukom je onemogućena objava odluka visokog predstavnika u BiH u Službenom glasniku Republike Srpske. Ovaj potez izaziva zabrinutost na domaćoj političkoj sceni jer bi ovaj zakon mogao donijeti ozbiljne posljedice na političku stabilnost i ustavnopravni poredak zemlje.
Zaključci doneseni na sjednici NSRS-a upućuju na duboku zabrinutost zbog “neustavnog djelovanja” Ustavnog suda BiH, koji navodno erodira ustavnopravnu poziciju Republike Srpske i, posljedično, ustavnu poziciju BiH i svih njenih građana.
Ozbiljne posljedice po stabilnost zemlje
Jedan od ključnih zaključaka odnosi se na traženje donošenja novog Zakona o Ustavnom sudu BiH, koji bi regulirao organizaciju suda, postupak pred tim sudom i pravno dejstvo njegovih odluka. Također se predlaže da se najmanje jednog sudiju Ustavnog suda bira od strane Narodne skupštine Republike Srpske. Ukoliko Parlamentarna skupština BiH ne udovolji ovim zahtjevima, predstavnici Republike Srpske su pozvani da se povuku iz njenog rada.
Republika Srpska također namjerava donijeti Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH na svojoj teritoriji, što bi moglo dovesti do pravnog vakuma i narušavanja kohezije pravnog sustava u zemlji. Ovaj zakon također ima za cilj rješavanje pitanja pravne zaštite osoba koje bi bile izložene eventualnom krivičnom gonjenju zbog neprimjenjivanja odluka Ustavnog suda BiH.
Ovakav potez Republike Srpske izaziva zabrinutost među stručnjacima i analitičarima, koji upozoravaju da bi to moglo dovesti do daljnjeg političkog i ustavnog zastoja u Bosni i Hercegovini. Ignoriranje odluka Ustavnog suda BiH i uspostavljanje paralelnih pravnih sustava može dovesti do proddubljenja političkih podjela između entiteta i dodatno komplicirati već složene odnose unutar Bosne i Hercegovine. Ustavni poredak i vladavina prava ključni su temelji svakog demokratskog društva, a njihovo podrivanje može imati ozbiljne posljedice po stabilnost zemlje i čak donijeti i oružani sukob.
Republika Srpska je, kroz ovaj zakon, izrazilu svoju frustraciju prema Ustavnom sudu BiH i pokušava nametnuti vlastita pravila i interpretaciju ustavnih odredbi. Međutim, takvo unilateralno djelovanje može dovesti do daljnjeg zaoštravanja političke klime i potkopavanja povjerenja između entiteta u zemlji.
Također, treba naglasiti da je međunarodna zajednica odigrala važnu ulogu u uspostavi mira i stabilnosti u Bosni i Hercegovini, posebno kroz Opći okvirni sporazum za mir. Ukoliko se ne poštuje ustavni poredak i principi dogovoreni tim sporazumom, može doći do međunarodne reakcije i sankcija koje mogu dalje izolirati Republiku Srpsku.
Osim toga, ovakvi postupci mogu imati negativan utjecaj na ekonomiju i ulaganja u zemlju. Poslovna zajednica i investitori obično traže političku stabilnost i jasan pravni okvir kako bi ulagali svoj kapital. Nesigurnost koju može izazvati neizvjesnost u vezi s primjenom zakona i sudskim odlukama može odvratiti investitore i usporiti gospodarski razvoj Republike Srpske i BiH kao cjeline.
Šta čeka visoki predstavnik?
Sada svi očekuju reakciju visokog predstavnika Christian Schmidt koji “mudro šuti”. Visoki predstavnik se suočava sa sve više rastućim nepovjerenjem bh. javnosti i sve češćim kritikama međunarodnih zvaničnika i čini se da sve teže pliva u bosanskoj kaljuži.
Tako većina domaće javnosti sve više gaji sumnje u njegovu sposobnost da objektivno djeluje u cijeloj Bosni i Hercegovini. Kritičari tvrde da Schmidtova prisutnost i utjecaj uglavnom dolaze do izražaja samo u Sarajevu, dok se u Banja Luci njegova ruka pravde doima nedostižnom.
Jedan od ključnih problema koji se često ističe je neravnoteža u Schmidtoovom angažmanu između entiteta u BiH. Kako visoki predstavnik, njegova odgovornost je osigurati poštivanje Općeg okvirnog sporazuma za mir i promovirati stabilnost, mir i suradnju između svih političkih aktera u zemlji. Međutim, izgleda da je njegova aktivnost uglavnom usmjerena prema Sarajevu.
Da bi povratio povjerenje javnosti, visoki predstavnik mora pokazati ravnotežu u svom angažmanu i pružiti jasnu poruku da su sve strane jednako važne u ostvarivanju stabilnosti i napretka u zemlji. To uključuje aktivno sudjelovanje u dijalogu s političkim liderima i institucijama u Banja Luci, kao i u drugim dijelovima zemlje.
U konačnici, povjerenje u visokog predstavnika može se obnoviti samo kroz njegove konkretne korake i rezultate u promicanju cjelokupnog razvoja Bosne i Hercegovine, a toga za sada nažalost nema.
(Infodan)
