Napet i na momente mučan sastanak lidera vladajućih stranaka u Konjicu, koji je umalo završio tučom, predstavlja još jedan tragičan primjer bijede bh. politike. Naše bijede i naših života!
I dok sve dublje tonemo u septičku jamu primitivizma, nacionalizma i fašizma, raspamećeni siromaštvom, bijedom i jadom ali ispunjeni međusobnom mržnjom, pratili smo putem medija kako lideri stranaka, mračnih lica, dolaze na sastanak u Konjic u luksuznim limuzinama i helikopterima, pod rotacionim svjetlima, blicevima fotoreportera i tjelohranitelja sa svih strana.
Glamur u kaljuži i kalošama. Ljudi koji u nekom sretnijem, paralelnom svijetu vjerovatno nisu dogurali ni do vulkanizera.
Čekali smo rezultat, baš kao i kad igra reprezentacija, i plašili da ćemo izgubiti, jer uvijek izgubimo kada igramo odlučujuće utakmice. Ovaj put nismo, jer Helez je poslao Dodika u pičku materinu i rekao mu da jede govna, a ovaj je njemu rekao da mu jebe mater. Znači pobijedili smo 2:1 i sada možemo ići u baraž.
Umjesto konstruktivnog dijaloga i traženja rješenja za ovaj jad i čemer koji živimo već 30 godina svjedočili smo verbalnom obračunu ispunjenom uvredama i psovkama. I navijali smo za Heleza, baš kao i za Ibiševića kada je zabio odlučujući gol i plasirao nas na Svjetsko prvenstvo, jer ako već ne možemo Dodika politički poraziti, bar ga možemo poslati u tri pičke materine i reći mu da jede govna. (Da ga je bogdo još i za nos ujeo.)
A ni Dodiku nije bilo lako. Bio je nervozan, kažu novinari. Sav crven u licu. Svjestan da mu izmiče tlo pod nogama, da ga kamate dave, da mu za vratom pušu socijalni nemiri, jedini izlaz vidi u borbi protiv muslimana, stranih plaćenika, domaćih izdajnika, visokih predstavnika, niskih koalicionih partnera, NATO pakta i zarasle trave na raskrsnicama Banja Luke.
Stoga mu vjerovatno nije bilo jasno zašto ga je zaskočio Helez, jer je prema svom ustaljenom običaju ponudio
konstruktivni razgovor u vidu uvreda, psovki, ucjena, prijetnji i kabadahijskog ponašanja. Ta praksa traje već dvadeset godina i vjerovatno mu nije jasno čemu sada tako burne reakcije. To je bio samo uvod u izvinjavanje i kamčenje novca iz Centralne banke ne bi li bar malo zakrpio budžetske rupe.
Sada, nakon balvan sastanka, čekamo rezultate. U baražu će suditi Schmidt. Nije baš omiljeni sudija ni nama ni njima jer je taj znao svirati nepostojeći penal i u produžecima. Međutim, sudeći prema Schmidtovim najavama, Dodik bi trebao pripremiti tu kašiku da realizuje Helezov prijedlog.
Ali, nikad se ne zna!
Svi smo u strahu.
Samo se Čović ispod tiha smije.
(Alen Ćorović)
