Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio je odluku koja bi mogla ozbiljno promijeniti način na koji vlasti Republike Srpske finansiraju političko lobiranje u inostranstvu. Sud je zabranio isplate iz budžeta RS povezane s ugovorom između Predstavništva Republike Srpske u Beču i kanadske kompanije Dickens & Madson Canada Inc., kao i finansiranje drugih lobističkih aktivnosti ako su njihovi ciljevi suprotni Ustavu BiH, odlukama Ustavnog suda ili institucija Bosne i Hercegovine. Raport.ba
Odluka je važna jer prvi put vrlo jasno razdvaja legitimno međunarodno predstavljanje entiteta od finansiranja političkih ciljeva koji zadiru u ustavni poredak države.
Ali ona sama po sebi neće ugasiti separatističku politiku.
Može joj, međutim, zatvoriti jedan vrlo važan kanal – javni novac.
Pod lupom 64 miliona KM
Predmet je pokrenuo Denis Zvizdić, prvi zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, a odnosio se na dvije budžetske stavke Republike Srpske: 15 miliona KM za predstavništva RS u inostranstvu u budžetu za 2026. godinu i 49 miliona KM iz drugog rebalansa budžeta za 2025. godinu. Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Poseban fokus bio je na ugovoru koji je 6. septembra 2025. potpisan između Mladena Filipovića, direktora Predstavništva RS u Beču, i Arija Ben-Menashea, predsjednika kompanije Dickens & Madson Canada Inc. Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Sam ugovor je posebno zanimljiv zato što ne ostavlja mnogo prostora za nagađanje o njegovim političkim ciljevima.
U dokumentu prijavljenom američkom registru stranih agenata FARA navedeno je da će kompanija lobirati prema američkoj izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, Ministarstvu finansija SAD-a, Evropskoj uniji, Ujedinjenim nacijama, Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i drugim institucijama kako bi ojačala političku poziciju Republike Srpske i Milorada Dodika. U istom dokumentu kao krajnji cilj eksplicitno se navodi nezavisnost Republike Srpske od Bosne i Hercegovine. Efile FARA
Zbog toga ova odluka nije pravna rasprava o tome smije li jedan entitet promovirati investicije ili održavati kontakte u inostranstvu.
Radi se o mnogo konkretnijem pitanju: može li se javni novac koristiti za međunarodno lobiranje čiji je deklarirani cilj promjena ustavnog statusa entiteta i njegovo izdvajanje iz Bosne i Hercegovine?
Ustavni sud je odgovorio negativno. Raport.ba
RS može imati predstavništva, ali ne može sve finansirati iz budžeta
Tu je važna nijansa koju bi bilo pogrešno izgubiti.
Odluka ne znači opću zabranu da Republika Srpska ima predstavništva u inostranstvu niti da vodi aktivnosti ekonomske promocije, privlačenja investicija ili saradnje sa stranim kompanijama.
Sud je ciljao na one aktivnosti i ugovore čija je svrha suprotna Ustavu BiH i obavezujućim odlukama državnih institucija.
Prema objavljenom sadržaju odluke, Narodnoj skupštini RS, Vladi RS, predstavništvima u inostranstvu i drugim nadležnim institucijama naloženo je da obustave isplate po spornom ugovoru i drugim sličnim aranžmanima sa istom vrstom ciljeva. Raport.ba
To je znatno ozbiljnije od političke deklaracije.
Sud nije rekao samo da je određena praksa sporna.
Rekao je da se novac za nju ne smije isplaćivati.
Zašto je novac važniji od saopćenja
Političke ideje se ne mogu ukinuti sudskom presudom.
Milorad Dodik ili bilo koji drugi političar može nastaviti govoriti o samostalnosti, državnosti RS ili preuređenju BiH u okvirima političkog govora koji nije drugačije nezakonit.
Ali međunarodno lobiranje košta.
Potrebne su konsultantske kuće, politički kontakti, pravnici, organiziranje sastanaka, javne kampanje, medijski nastupi i ljudi koji imaju pristup centrima odlučivanja.
Upravo tu odluka može imati praktičan efekat.
Ako politička agenda više ne može jednostavno posegnuti za višemilionskim budžetskim stavkama i njima finansirati aktivnosti protiv ustavnog poretka države, međunarodno djelovanje postaje teže, skuplje i pravno rizičnije.
To nije beznačajno.
Posebno zato što FARA evidencija potvrđuje da je Dickens & Madson 2025. registrirao Republiku Srpsku kao stranog principala i nastavio podnositi dokumentaciju i tokom 2026. godine. Efile FARA
Ali jedna presuda neće zaustaviti separatizam
Tu treba biti realan.
Separatistička politika u Republici Srpskoj nije nastala zbog jednog ugovora sa jednom konsultantskom firmom i neće nestati zbog njegove zabrane.
Ona ima domaću političku infrastrukturu, biračku bazu, medijski prostor, institucionalne poluge i međunarodne kontakte koji ne zavise samo od jednog budžetskog transfera.
Zbog toga bi bilo pretjerano ovu odluku predstavljati kao kraj politike usmjerene ka većoj samostalnosti ili odvajanju RS.
Ono što se mijenja jeste teren na kojem se ta politika provodi.
Ako vlast RS želi finansirati političke aktivnosti u inostranstvu, sada postoji vrlo jasna sudska odluka prema kojoj novac iz budžeta ne smije služiti za ciljeve koji su protivni Ustavu BiH.
Time raste pravni rizik za svakog službenika koji odobri sličnu isplatu.
Ključ svega bit će provedba
Bosna i Hercegovina je već mnogo puta vidjela razliku između presude i stvarnosti.
Ustavni sud BiH je i ranije donosio odluke kojima su privremeno ili trajno stavljani van snage zakoni i akti Republike Srpske. Primjer iz marta 2025. jeste privremeno stavljanje van snage zakona kojima je pokušano zabraniti djelovanje određenih državnih institucija na teritoriji RS. Klix.ba
Zato će i u ovom slučaju ključ biti provođenje odluke.
Ako nadležne institucije RS obustave sporne isplate, a svaki novi pokušaj finansiranja sličnih aranžmana bude pravovremeno zaustavljen, odluka će imati stvarnu težinu.
Ako se sredstva preusmjere kroz druge budžetske stavke, posredničke firme ili drugačije formalno opisane ugovore, počet će nova pravna bitka oko toga šta je stvarna svrha pojedinog aranžmana.
Sud može postaviti granicu.
Ali sistem mora biti sposoban provjeriti pokušava li je neko zaobići.
Najveći značaj je u tome što je cilj lobiranja sada potpuno ogoljen
Ovaj slučaj ima još jednu dimenziju koja nadilazi sam iznos novca.
Godinama su vlasti RS međunarodne aktivnosti svojih predstavništava predstavljale kroz široke formulacije o promociji interesa Republike Srpske, ekonomskim kontaktima i međunarodnoj saradnji.
U slučaju ugovora s Dickens & Madsonom formulacija je mnogo manje neodređena.
U dokumentu koji je registrovan u SAD-u eksplicitno je napisano da je krajnji cilj nezavisnost Republike Srpske od Bosne i Hercegovine. Efile FARA
To je vrlo važna činjenica zato što pravnu raspravu skida sa terena političkih interpretacija.
Nije potrebno nagađati šta je naručilac lobiranja možda želio postići.
Cilj je napisan u samom ugovoru.
I upravo zbog toga je odluka Ustavnog suda značajnija od običnog spora oko budžeta.
Hoće li ova odluka nešto promijeniti?
Može promijeniti dosta toga ako se bude provodila.
Može ograničiti korištenje javnog novca za međunarodne političke kampanje usmjerene na ciljeve koje je Sud ocijenio nespojivim s ustavnim poretkom. Može povećati ličnu odgovornost službenika koji odobravaju slične transfere i natjerati institucije RS da jasnije razdvoje ekonomsku promociju od političkog lobiranja.
Ali ne može izbrisati političku ideju niti spriječiti privatno ili stranačko finansiranje aktivnosti koje nisu na isti način obuhvaćene odlukom.
Zato je stvarni značaj ove presude precizniji od dramatičnog zaključka da je separatizam „zaustavljen“.
Ustavni sud nije zabranio političku ideju. Zabranio je da se iz budžeta Republike Srpske finansira međunarodno lobiranje za ciljeve koji su suprotni Ustavu Bosne i Hercegovine.
To je ozbiljna promjena.
Hoće li postati i stvarna prepreka politici izdvajanja RS iz BiH zavisit će manje od narednih političkih saopćenja, a mnogo više od toga hoće li se odluka dosljedno provoditi kada dođe vrijeme za sljedeću isplatu.