UEFA je 5. septembra kaznila Crvenu zvezdu zbog toga što su njeni navijači veličali pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.
Samo deset dana kasnije donijela je odluku da Beogradu dodijeli organizaciju finala Evropske lige 2029. godine.
Tako je evropska kuća fudbala u svega deset dana uspjela poslati dvije potpuno suprotne poruke: veličanje čovjeka osuđenog za genocid i druge ratne zločine navodno je neprihvatljivo, ali država u kojoj se takvo veličanje ponavlja i tolerira ipak zaslužuje jedno od najvećih evropskih sportskih događanja.
Novčana kazna pripala je klubu. Prestiž, zarada i međunarodna promocija pripast će Beogradu i Srbiji.
UEFA će reći da su to dva odvojena postupka. Moralno i društveno, međutim, nisu.
Mladić nije zalutao na tribinu
Navijači Crvene zvezde su 27. augusta, tokom utakmice protiv Viktorije Plzen u Češkoj, istakli transparent „Generale, vječna ti slava i hvala“ i skandirali Ratku Mladiću, koji je tog dana umro služeći doživotnu kaznu zatvora.
Nije riječ o spornoj historijskoj ličnosti oko koje postoje različita mišljenja, nego o čovjeku čija je odgovornost utvrđena pred međunarodnim sudom. Mladić je pravosnažno osuđen za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini.
Crvena zvezda je čak objavila fotografije transparenta na svojim društvenim mrežama. Dakle, poruka nije bila samo incident grupe anonimnih navijača koji je klub pokušao zaustaviti ili osuditi. Ona je dobila i institucionalnu promociju.
UEFA je pokrenula postupak, a zatim Zvezdu kaznila sa 90.000 eura zbog diskriminatornog ponašanja i poruke neprimjerene sportskom događaju. Klubu je zabranjena i prodaja ulaznica navijačima za narednu evropsku utakmicu u gostima, dok je još jedna takva zabrana izrečena uslovno. Detalje kazne objavio je i Associated Press.
Na papiru, UEFA je reagovala.
U stvarnosti, 90.000 eura za klub veličine Crvene zvezde predstavlja trošak koji se može uračunati u budžet. Posebno kada deset dana poslije cijela država dobije organizaciju finala Evropske lige, događaja koji donosi hiljade gostiju, međunarodnu promociju, politički prestiž i ozbiljnu ekonomsku korist.
Odluka jeste pripremana ranije, ali je donesena poslije incidenta
Potrebno je biti precizan: Beograd nije kandidaturu za finale podnio nakon veličanja Mladića. Postupak izbora domaćina otvoren je ranije, a kandidature su razmatrane mjesecima.
Zato nije činjenično tačno reći da je UEFA organizacijom finala direktno nagradila navijače Crvene zvezde zbog njihovog ponašanja.
Ali konačna odluka donesena je 15. septembra – nakon transparenta, skandiranja, klupske promocije te poruke i UEFA-ine disciplinske kazne.
UEFA je, dakle, prije donošenja odluke znala šta se dogodilo.
Mogla je odgoditi izbor. Mogla je od Fudbalskog saveza Srbije i Crvene zvezde zatražiti jasnu javnu osudu veličanja ratnih zločinaca. Mogla je domaćinstvo usloviti konkretnim programom borbe protiv rasizma, nacionalizma i historijskog revizionizma. Mogla je procijeniti kakvu poruku šalje žrtvama genocida.
Nije učinila ništa od toga.
Na sastanku Izvršnog odbora odlučeno je da se finale Evropske lige 2029. igra na Nacionalnom stadionu Srbije u Beogradu. Odluku o domaćinima evropskih finala potvrdila je UEFA, a prenijeli su je i veliki međunarodni mediji poput Reutersa.
UEFA kažnjava transparent, ali ne vidi društvo koje ga proizvodi
Problem nije samo u jednoj navijačkoj grupi.
Lik Ratka Mladića godinama se pojavljuje na stadionima u Srbiji i Republici Srpskoj. Njegovo ime se skandira, njegovi murali se čuvaju, a presude međunarodnih sudova relativiziraju ili otvoreno odbacuju.
UEFA je i ranije kažnjavala Crvenu zvezdu zbog podrške Mladiću. Već 2018. godine klub se suočio sa sankcijama nakon sličnog transparenta. Osam godina kasnije poruka se ponovila, samo još otvorenije.
To znači da kazne nisu promijenile ponašanje.
Kada se isto djelo ponavlja, više nije dovoljno svaki put izreći novčanu kaznu, objaviti saopćenje i nastaviti kao da je problem riješen. UEFA mora posmatrati širi obrazac: šta klub radi da takve poruke spriječi, kako reaguje nacionalni savez i šalju li državne institucije poruku da je veličanje ratnih zločinaca društveno neprihvatljivo.
U Srbiji je nakon Mladićeve smrti viđeno upravo suprotno. Hiljade ljudi učestvovale su u njegovom javnom veličanju, a evropska komesarka Marta Kos otkazala je posjetu Srbiji zbog odnosa vlasti prema njegovom povratku i sahrani.
U takvom kontekstu dodjela finala nije politički neutralna odluka.
Evropske vrijednosti na prodaju
UEFA se u svojim kampanjama predstavlja kao zaštitnik jednakosti, ljudskog dostojanstva i borbe protiv diskriminacije. Na stadionima se emituju poruke da je fudbal za sve i da rasizmu, mržnji i nacionalizmu nema mjesta u sportu.
Ali vrijednosti koje vrijede samo dok ne ugroze veliki događaj, televizijska prava, sponzore i političke odnose nisu vrijednosti. To su reklamni slogani.
Finale Evropske lige neće biti odigrano sutra, nego 2029. godine. UEFA zato još ima dovoljno vremena da od Fudbalskog saveza Srbije zatraži ozbiljne i mjerljive garancije: zabranu veličanja osuđenih ratnih zločinaca, odgovornost klubova koji takve poruke promoviraju, edukaciju, efikasnu identifikaciju prekršilaca i sankcije koje neće biti samo simbolične.
Ako toga ne bude, finale u Beogradu nosit će poruku da se u evropskom fudbalu svaki moralni prijestup može platiti novčanom kaznom, dok veliki poslovi i domaćinstva ostaju netaknuti.
Crvena zvezda je kažnjena sa 90.000 eura.
Beograd je dobio finale vrijedno mnogo više.
A žrtve Ratka Mladića dobile su još jedan dokaz da evropske institucije znaju izreći kaznu, ali mnogo teže znaju odbraniti principe na koje se svakodnevno pozivaju.