Zagreb je u ponedjeljak osvanuo gotovo bez javnog prijevoza. Tramvaji i autobusi uglavnom nisu izašli na ulice, a štrajkom su zahvaćeni i Čistoća, Zrinjevac, Zagrebačke ceste, Tržnice Zagreb i Zagrebparking.
U štrajk je uključeno oko 9.200 zaposlenih ZET-a i Zagrebačkog holdinga. Za građane je politička pozadina manje važna od posljedice: najveći hrvatski grad suočio se s ozbiljnim poremećajem svakodnevnog života.
Ali tajming cijele priče teško je ignorisati.
Samo trinaest dana ranije premijer Hrvatske Andrej Plenković imao je jedan od žešćih saborskih obračuna sa zastupnicom stranke Možemo Ivanom Kekin. Tema je, zanimljivo, također bila otpad.
A Plenković je tada izgovorio rečenicu koja danas zvuči znatno zanimljivije nego 15. septembra:
„Mucice. Igrat ćemo se do izbora, igrat ćemo se malo čvršće i veselimo se toj igri.“
Da li je nekoliko dana kasnije zaista počela ta „čvršća igra“?
Za takav zaključak nema dokaza. Ali politički kontekst onoga što se trenutno događa u Zagrebu vrijedi analizirati.
Šta je Plenković zaista rekao Kekin?
Prvo treba razjasniti jednu stvar koja se počela različito interpretirati na društvenim mrežama.
Plenković Ivani Kekin nije rekao da će se „uskoro ganjati“.
Tokom aktualnog prijepodneva u Hrvatskom saboru 15. septembra Kekin je optužila HDZ da je tokom deset godina izgradio sistem koji, prema njenim riječima, služi stranci umjesto javnom interesu.
„Ovo je vaš kraj. Jeste li toga svjesni?“, pitala je Kekin.
Plenković joj je uzvratio pričom o problemima s otpadom u Zagrebu, gradu kojim upravlja Možemo, i Jakuševcu.
A zatim je opoziciji poručio:
„Vas ne zanima Gospić, vas zanimaju prijevremeni izbori i promjena vlasti. Mucice. Igrat ćemo se do izbora, igrat ćemo se malo čvršće i veselimo se toj igri.“
Kekin mu je odgovorila da su njegovi napadi „jalovi“ te ga optužila da se ponaša kao da je svemoćan.
Trinaest dana kasnije Zagreb staje
Datum te rasprave je važan: 15. septembar.
Štrajk ZET-a i Zagrebačkog holdinga počeo je 28. septembra u 3:30 sati.
Rezultat se osjetio gotovo trenutno. Redovni tramvajski i autobusni saobraćaj ozbiljno je poremećen, a štrajk obuhvata i ključne komunalne službe.
Na prvi pogled, politička priča gotovo se sama nameće.
Možemo upravlja Zagrebom, koji je njegovo najvažnije uporište. HDZ upravlja državom. Plenković najavljuje „čvršću igru“, a nepune dvije sedmice kasnije sindikati pritiskaju gradsku vlast upravo tamo gdje je najranjivija – u javnom prijevozu, odvozu otpada i komunalnim uslugama.
Međutim, tu treba stati.
Jer hronologija radnog spora pokazuje da priča nije tako jednostavna.
HDZ je vrlo brzo prepoznao političku priliku
Dok se Zagreb pripremao za blokadu, HDZ nije ostao po strani.
Glavni tajnik HDZ-a Krunoslav Katičić 26. septembra javno je upozorio da će Zagreb doživjeti kolaps i odgovornost usmjerio prema Tomaševiću i Možemo.
Njegova poruka bila je jasna: Možemo upravlja Gradom i Holdingom i ne može odgovornost za probleme prebacivati na druge.
To je politički razumljivo.
Tomašević je jedan od najprepoznatljivijih ljudi opozicije, a Zagreb je najveći i politički najvažniji grad u Hrvatskoj kojim HDZ ne upravlja.
Ako tramvaji ne voze, smeće ostaje na ulicama i građani kasne na posao, političku cijenu problema prije svih plaća gradska vlast.
Za HDZ zato nije potrebno da proizvodi krizu da bi od nje politički profitirao.
Dovoljno je da je koristi.
Ali sindikati imaju konkretne zahtjeve
S druge strane, ni sindikalni zahtjevi ne mogu se jednostavno proglasiti političkom operacijom.
Uprave su ponudile povećanje osnovice od 4,5 posto uz buduće usklađivanje s inflacijom. Sindikati su tokom pregovora tražili znatno više.
Prema njihovim posljednjim navodima, zahtjev za ZET smanjen je sa prvobitnih 19 posto, preko 15, na 13 posto, dok za Holding tvrde da su ostali na 12 posto.
Tomašević, s druge strane, tvrdi da su primanja zaposlenih u gradskim preduzećima već značajno povećana prethodnih godina i da novi zahtjevi ugrožavaju finansijsku stabilnost sistema. Sindikati odgovaraju da radnici ta povećanja zaslužuju i da gradska vlast pokušava javnost okrenuti protiv njih.
Dakle, postoji stvaran spor oko plata, kolektivnih ugovora i radničkih prava.
Tomašević sada ima problem koji se ne može riješiti političkim porukama
Za gradonačelnika Zagreba situacija je posebno nezgodna.
Možemo je politički izrastao i na idejama radničkih prava, javnih usluga i drugačijeg upravljanja gradom.
Sada se Tomašević nalazi s druge strane pregovaračkog stola.
Gradonačelnik tvrdi da sindikati žele štrajk „pod svaku cijenu“, a najavio je i da radnicima dani provedeni u štrajku neće biti plaćeni. Sindikati odgovaraju da im cilj nije štrajk nego dogovor te pozivaju gradonačelnika da nastavi pregovore.
Politička ironija je očita: stranka koja je tradicionalno bliža sindikalnim zahtjevima sada mora kao poslodavac objašnjavati zašto određene zahtjeve radnika smatra previsokim.
A gdje su u svemu tome građani?
Upravo je to možda važnije pitanje od toga ko će politički dobiti ovaj sukob.
HDZ ima interes pokazati da Možemo ne može upravljati Zagrebom.
Možemo ima interes dokazati da može sačuvati finansijsku stabilnost gradskih kompanija i istovremeno održati javne usluge.
Sindikati imaju legitimno pravo pregovarati o platama i uslovima rada, kao i koristiti štrajk kao zakonom predviđen instrument pritiska.
Ali posljedice sukoba prvenstveno osjećaju ljudi koji u tim pregovorima ne sjede.
Građanin koji ujutro čeka tramvaj nema mnogo koristi od toga ko će osvojiti politički poen. Isto vrijedi za roditelja koji mora organizovati prijevoz djeteta, zaposlenika koji pokušava doći na posao ili stanovnika kojem nije odvezen otpad.
Zato se iza spektakularnog pitanja „je li Plenković paralizirao Zagreb?“ krije možda važnije pitanje: koliko brzo legitimni spor oko radničkih prava može postati sredstvo šireg političkog obračuna?
Plenković možda nije servirao loptu, ali ju je dobio na volej
Za sada nema dokaza da je Andrej Plenković pokrenuo štrajk niti da HDZ njime upravlja.
Činjenice čak pokazuju da je sukob sindikata i gradske vlasti počeo mnogo prije njegovog obračuna s Ivanom Kekin.
Ali politička prilika za HDZ je nesumnjivo nastala.
Plenković je 15. septembra poručio političkim protivnicima iz Možemo da će se do izbora „igrati malo čvršće“. Trinaest dana poslije njihov gradonačelnik upravlja gradom u kojem gotovo ne funkcionira javni prijevoz i kojem prijete problemi s komunalnim uslugama.
Koincidencija nije dokaz.
Ali u politici ni protivnikova kriza ne mora biti vlastito djelo da bi postala političko oružje.
A dok HDZ, Možemo, gradska uprava i sindikati budu utvrđivali ko je odgovoran, Zagrepčani će vrlo konkretno osjetiti cijenu njihovog sukoba.
IZVORI:
HRT/Hina – pregovori, zahtjevi sindikata i početak štrajka.
N1 Hrvatska i Index – saborski sukob Andreja Plenkovića i Ivane Kekin 15. septembra.
Večernji list – hronologija kolektivnih ugovora, pregovora i postupka mirenja.
Nezavisni hrvatski sindikati – zahtjevi sindikata i ponuda uprava ZET-a i Zagrebačkog holdinga.
Tportal/Hina – reakcija HDZ-a na najavljeni štrajk.