Bosna i Hercegovina se nalazi usred geoplitike borbe oko izgradnje novog plinovoda koji bi trebao smanjiti ovisnost o ruskom plinu. Novi članak New York Timesa ističe složenost političkih i etničkih sukoba koji blokiraju napredak ovog projekta, dok se Sjedinjene Američke Države i Evropska unija bore za smanjenje utjecaja Moskve u regiji.
Projekt vrijedan 110 miliona dolara, koji bi dovozio plin iz Hrvatske, trebao bi značajno smanjiti ruski utjecaj u Bosni i Hercegovini. Međutim, unutarnji sukobi, politička nejedinstvenost i utjecaj političkih lidera poput Milorada Dodika otežavaju provedbu projekta.
Sukob oko plinovoda između SAD-a i Dodika postaje sve više izražen, s američkim pokušajima da spriječe ruski utjecaj u regiji. Dok se zemlja suočava s izazovima korupcije i političkih podjela, Dodik zagovara interese Rusije, čime dodatno komplicira proces integracije Bosne i Hercegovine u EU.
Incidenti poput ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine ističu važnost energetske sigurnosti u Bosni i Hercegovini. Lobiranje za plinovod iz Hrvatske dobiva na važnosti, dok se unutarnji i vanjski pritisci mijenjaju dinamiku ove kontroverzne teme.
“Republika Srpska, predvođena ratobornim srpskim nacionalistom Miloradom Dodikom, opetovano je prijetila odcjepljenjem, što je potez koji bi riskirao pokretanje nove runde krvoprolića. Dodik, redoviti posjetitelj Rusije, posljednji put u srijedu, na sastancima s predsjednikom Vladimirom V. Putinom, gura zasebni projekt plinovoda koji bi povećao opskrbu plinom iz Rusije. Njegov feud ima vlastitu plinsku kompaniju, Gas-Res, koju kontroliraju etnički Srbi, te rafineriju nafte u ruskom vlasništvu koja ovisi o ruskoj sirovoj nafti. Vođa etničkih Hrvata u Bosni, Dragan Čović, kaže kako podržava predloženi zapadni plinovod, ali želi da se on stavi pod kontrolu kompanije koju će voditi etnički Hrvati umjesto postojećeg bosanskog operatera plinovoda, BH Gasa, sa sjedištem u Sarajevu a vode je Bošnjaci. Kompanija koju Čović želi osnovati imala bi sjedište u bosanskom gradu Mostaru, etnički mješovitom, ali dugo bastionu hrvatskog šovinizma”, navodi autor.
Podsjeća da je svađa prošlog mjeseca potaknula neobično oštru intervenciju državnog sekretara Antonyja J. Blinkena. U pismima ministrima vanjskih poslova Bosne i Hrvatske, Blinken je osudio Čovića zbog opstruiranja “kritičnog projekta”. Njegovi zahtjevi za novom, etnički hrvatskom kompanijom, rekao je, “dvostruki su, ekonomski neodrživi i ugrožavaju cijeli projekt”.
“Tako očigledna korupcija i samodilanje mogli bi ugroziti” nade Bosne da će jednog dana pristupiti Evropskoj uniji, dodao je Blinken.
“O’Brien, pomoćnik državnog tajnika, pozivajući se na diplomatsku povjerljivost, odbio je reći jesu li hrvatski i bosanski ministri vanjskih poslova odgovorili na kritiku Blinkena. Oba ministra odbila su intervju. Čović, koji je također odbio intervju, rekao je da samo želi zaštititi legitimne interese Hrvata, a ne blokirati put BiH u Evropsku uniju”, navodi autor.
Članak ukazuje na potrebu za političkim i diplomatskim naporima kako bi se prevladali unutarnji sukobi i osigurala stabilnost i prosperitet u Bosni i Hercegovini, dok se zemlja nastavlja suočavati s izazovima povezanim s energetskom sigurnošću i geopolitičkim utjecajem.
