Zasjedanja Ujedinjenih nacija u New Yorku trebala bi biti platforma za globalno liderstvo, dijalog i zajedničko rješavanje najhitnijih svjetskih problema. Međutim, umjesto toga, svake godine svjedočimo sve dubljem tonjenju svijeta u haos. Pitanje koje se nameće jest: zašto su svjetski lideri tako nesposobni?
Najvažniji izazov s kojim se suočavamo, a koji zahtijeva hitne i odlučne akcije, jest klimatska kriza. Znanstvenici su već desetljećima upozoravali na njezine posljedice, no umjesto konkretnih mjera, svjedoci smo političkog odlaganja, negiranja i kratkovidnih interesa. Planetu muči sve jači porast temperature, ekstremni vremenski uvjeti postaju učestaliji, a ekološke katastrofe ne prestaju. Nesposobnost lidera da se suoče s ovim izazovom prijeti našem opstanku.
Napetosti i sukobi širom svijeta također rastu. Ratovi traju, emigracije se šire, a ljudi umiru zbog gladi i bolesti. U takvim trenucima, lideri UN-a bi trebali biti glas razuma i diplomacije, no umjesto toga, često vidimo impotenciju i nespremnost za rješavanje problema. Globalni lideri trebali bi prepoznati da nijedna zemlja ne može sama riješiti takve izazove i da je međunarodna suradnja ključna.
Još alarmantnije je što se u nekim dijelovima svijeta počinje buđenje fašizma, što se očituje u rastu ekstremizma, netolerancije i populizma. UN bi trebao biti branitelj ljudskih prava i demokracije, ali izgleda da se sve češće kompromitira u ime političkih interesa.
Zašto su današnji lideri tako nesposobni? Odgovor je jednostavan: pohlepa, neznanje, nezainteresiranosti za rješavanje problema, sklonosti podleganju vlastitim interesima i kratkoročnim dobitima umjesto dugoročnom općem dobru. Sterilnost čelnika UN-a ogleda se u nedostatku političke volje, kratkoročnom razmišljanju i straha od suočavanja s teškim odlukama pritisnuti interesima snažnih korporacija ili pak ekstremnih političkih skupina.
Bez obzira na uzrok, činjenica ostaje da svijet pati zbog nedostatka učinkovitog liderstva.
Kako bismo preokrenuli ovaj trend ka haosu, potrebno je da lideri svjetskih nacija prepoznaju svoju odgovornost i djeluju u interesu globalne zajednice. Trebaju se suprotstaviti kratkoročnim interesima i postaviti dugoročne ciljeve za očuvanje planeta, mira i prosperiteta. Ako to ne učine, svijet će nastaviti tonuti u haos, a buduće generacije će platiti visoku cijenu za njihovu nesposobnost.
