Ratko Mladić, bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske i jedan od najvećih ratnih zločinaca na Balkanu, umro je u 85. godini života.
Mladić je umro kao pravosnažno osuđeni ratni zločinac, služeći doživotnu kaznu zatvora zbog genocida u Srebrenici, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Njegova smrt ne može promijeniti sudski utvrđene činjenice niti izbrisati odgovornost za hiljade ubijenih, protjeranih i zatočenih ljudi. Ne može vratiti djecu ubijenu tokom opsade Sarajeva, muškarce i dječake pogubljene u Srebrenici niti porodice rasute masovnim progonom širom Bosne i Hercegovine.
Ratko Mladić nije umro kao „srpski general“, „vojskovođa“ ili „branilac naroda“, kako će ga vjerovatno pokušati predstaviti dijelovi politike i medija u Srbiji i Republici Srpskoj.
Umro je s presudom za genocid.
To je najvažnija činjenica njegove biografije.
Doživotno osuđen za genocid i zločine protiv čovječnosti
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju osudio je Ratka Mladića 22. novembra 2017. godine na doživotni zatvor. Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma 8. juna 2021. potvrdilo je presudu i kaznu.
Prema pravosnažnoj presudi, Mladić je proglašen krivim za genocid u Srebrenici, progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, prisilno premještanje stanovništva, teroriziranje građana Sarajeva, protivpravne napade na civile i uzimanje pripadnika Ujedinjenih nacija za taoce.
Sud je utvrdio da je učestvovao u četiri udružena zločinačka poduhvata.
Prvi je imao cilj trajno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata s područja Bosne i Hercegovine koja su srpske političke i vojne strukture proglasile svojim. Drugi je bio usmjeren na širenje terora među stanovnicima Sarajeva dugotrajnom kampanjom granatiranja i snajperskog djelovanja. Treći je doveo do genocida nad Bošnjacima Srebrenice, dok se četvrti odnosio na uzimanje pripadnika UN-a za taoce kako bi se zaustavili napadi NATO-a.
Sudsko vijeće zaključilo je da je Mladićev doprinos zločinima bio toliko značajan da bez njegovih postupaka oni ne bi bili izvršeni na način na koji su počinjeni.
Genocid u Srebrenici
Ime Ratka Mladića zauvijek će biti povezano sa Srebrenicom.
Nakon što su snage Vojske Republike Srpske u julu 1995. godine zauzele zaštićenu zonu Ujedinjenih nacija, više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka odvojeno je od njihovih porodica, zatočeno i sistematski ubijeno.
Žene, djeca i stariji ljudi prisilno su protjerani.
Žrtve su ubijane na više lokacija, a njihova tijela zakopavana u masovne grobnice. Kako bi prikrili zločin, počinioci su poslije premještali posmrtne ostatke u sekundarne i tercijarne grobnice. Zbog toga su dijelovi tijela pojedinih žrtava pronađeni na više različitih lokacija.
Brojne porodice ni danas nisu pronašle posmrtne ostatke svojih najbližih.
Mladić je pred televizijskim kamerama 11. jula 1995. u Srebrenici najavio da je došlo vrijeme za „osvetu Turcima“. Iza te rečenice uslijedila je operacija masovnog ubijanja koju su međunarodni sudovi pravosnažno označili kao genocid.
Nije riječ o političkoj interpretaciji, nacionalnom narativu ili mišljenju jedne strane.
Genocid u Srebrenici sudski je utvrđena činjenica.
Teror nad Sarajevom
Mladić je pravosnažno osuđen i za kampanju terora nad stanovnicima Sarajeva.
Snage kojima je komandovao gotovo četiri godine držale su grad pod opsadom, granatirajući naselja, bolnice, škole, pijace i mjesta na kojima su građani pokušavali pronaći vodu i hranu.
Snajperisti su pucali na djecu, žene, putnike u tramvajima i ljude koji su prelazili ulice. Cilj nije bio samo zauzimanje teritorije nego stvaranje stalnog osjećaja straha među civilnim stanovništvom.
Haški tribunal osudio je Mladića za ubistva, teroriziranje i protivpravne napade na civile u Sarajevu.
U javnosti su ostale zabilježene i njegove naredbe da se gađaju gradska naselja kako stanovnici ne bi mogli spavati. To nije bio nekontrolirani incident niti djelovanje pojedinaca na terenu. Bio je to dio organizovane kampanje terora kojom je komandovao vojni vrh Vojske Republike Srpske.
Zločini širom Bosne i Hercegovine
Srebrenica i Sarajevo predstavljaju najpoznatije dijelove Mladićeve zločinačke ostavštine, ali presuda obuhvata mnogo širi sistem progona.
Bošnjaci i Hrvati širom Bosne i Hercegovine ubijani su, zatvarani, mučeni, seksualno zlostavljani i protjerivani iz svojih domova. Uništavani su vjerski objekti, sela i tragovi njihovog postojanja, dok je cilj bio stvaranje etnički homogenih teritorija.
Mladić je, kao komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske od maja 1992. godine, imao ključnu ulogu u provođenju tog projekta.
Haški tribunal utvrdio je njegovu odgovornost za progon, istrebljenje, ubistva, deportacije i prisilno premještanje stanovništva u brojnim općinama širom Bosne i Hercegovine.
Zbog toga svođenje Mladićevih zločina samo na Srebrenicu, koliko god ona bila centralno mjesto genocida, umanjuje razmjere politike u čijem je provođenju učestvovao.
Šesnaest godina skrivanja
Prva optužnica protiv Ratka Mladića podignuta je još u julu 1995. godine.
Ipak, od međunarodnog pravosuđa skrivao se gotovo 16 godina. Tokom dijela tog perioda uživao je zaštitu vojnih, sigurnosnih i političkih struktura u Srbiji. Iako je bio jedan od najtraženijih ljudi na svijetu, godinama je izbjegavao hapšenje.
Uhapšen je 26. maja 2011. godine u selu Lazarevo kod Zrenjanina, a nekoliko dana kasnije prebačen je u Haag.
Suđenje je počelo u maju 2012. godine. Tokom postupka saslušane su stotine svjedoka i predstavljene hiljade dokumenata, snimaka, vojnih naredbi i drugih dokaza.
Presuda nije donesena na osnovu političke odluke niti jednostranog svjedočenja. Nastala je nakon višegodišnjeg postupka u kojem je Mladić imao advokate, pravo iznošenja odbrane i pravo žalbe.
Njegova doživotna kazna postala je pravosnažna 2021. godine.
Umro je u zatvoru, ali ideologija nije umrla
Mladić je posljednje godine života proveo teško bolestan. Njegova odbrana i vlasti Srbije više puta su tražile da bude pušten na liječenje, ali je Međunarodni rezidualni mehanizam te zahtjeve odbijao.
Sud je zaključio da dobija odgovarajuću medicinsku njegu i da težina njegovog zdravstvenog stanja ne može izbrisati izuzetnu težinu zločina zbog kojih je osuđen.
Tako je jedan od najvećih zločinaca na Balkanu umro tamo gdje je, prema presudi, morao ostati do kraja života – u zatvoru.
Ipak, njegovom smrću nije umrla ideologija koja je omogućila zločine.
Mladićevi murali i dalje se crtaju po gradovima Srbije i Republike Srpske. Njegov lik pojavljuje se na majicama, zastavama, zidovima i sportskim tribinama. Političari izbjegavaju izgovoriti da je u Srebrenici počinjen genocid, dok osuđenog zločinca predstavljaju kao heroja.
Takvo veličanje nije samo uvreda žrtvama. Ono predstavlja pripremanje novih generacija da zločin posmatraju kao patriotizam, a počinioce kao uzore.
Smrt ne donosi oprost niti briše presudu
Smrt Ratka Mladića neće porodicama vratiti najmilije. Neće završiti potragu za nestalima niti utišati bol majki koje su decenijama ukopavale po nekoliko pronađenih kostiju svoje djece.
Njegova smrt nije potpuna pravda, jer za zločine takvih razmjera potpuna pravda vjerovatno nije ni moguća.
Ali važno je da nije umro kao slobodan čovjek.
Umro je u zatvoru, noseći doživotnu kaznu i presudu kojom je njegovo ime trajno povezano s genocidom, istrebljenjem, progonom, ubistvima i terorom nad civilima.
Budući udžbenici, arhivi i historijski zapisi ne bi trebali ostaviti prostor za lažno predstavljanje njegove uloge.
Ratko Mladić bio je komandant vojske.
Ali prije svega, bio je pravosnažno osuđeni ratni zločinac i jedan od najvećih zločinaca na Balkanu.
Smrt je završila njegov život.
Presuda i istina o njegovim zločinima ostaju.