Više od 20 lokacija, dva kantona, desetak osumnjičenih, policija, Obavještajno-sigurnosna agencija, pretresi stanova, poslovnih objekata i automobila.
Sarajevo je jutros dobilo novu veliku policijsku akciju i novo zvučno kodno ime – „Catering“.
U medijima su se ubrzo pojavila poznata imena iz crne hronike, među kojima su Admir Arnautović zvani Šmrk, Anel Sejfović zvani Pele i Adnan Maglić zvani Magla. Objavljene su fotografije policijskih vozila, snimci privođenja i nezvanične informacije o tome ko je obuhvaćen istragom.
Sve izgleda ozbiljno, odlučno i efikasno.
Međutim, građani Bosne i Hercegovine slične prizore gledaju već godinama. Mijenjaju se samo nazivi akcija, dok se ista lica iznova pojavljuju između policijskog kombija, tužilaštva, pritvora i novih istraga.
Zato pravo pitanje nije koliko je ljudi jutros privedeno.
Pravo pitanje glasi: koliko će ih biti optuženo, koliko će postupaka biti završeno pravosnažnim presudama i koliko će nezakonito stečene imovine zaista biti oduzeto?
Šta se istražuje u akciji „Catering“?
Prema informacijama koje je objavio MUP Kantona Sarajevo, akcija se provodi pod nadzorom Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo, u saradnji s OSA-om i policijom Srednjobosanskog kantona.
Istragom je obuhvaćeno više od deset osoba, dok se pretresi provode na više od 20 lokacija. Predmet se odnosi na sumnje u neovlašteni promet drogama, iznudu, izazivanje opće opasnosti i druga krivična djela. MUP KS je naglasio da je cilj akcije dokumentovanje mogućih protivpravnih radnji.
To je važno naglasiti: dokumentovanje.
Pretres i privođenje nisu dokaz krivice. Hapšenje nije presuda, a sumnja nije utvrđena činjenica. Svaka osoba obuhvaćena akcijom ima pravo na presumpciju nevinosti dok sud ne utvrdi drugačije.
Ali javnost ima jednako legitimno pravo pitati zašto se pojedina imena pojavljuju u ozbiljnim predmetima iz decenije u deceniju.
Isto ime, nova akcija
Admir Arnautović nije nepoznat policiji, tužilaštvima ni sudovima.
On je još 2014. godine sporazumno priznao krivicu za organizovani kriminal povezan s međunarodnim prometom drogama, neovlaštenom proizvodnjom i prometom opojnih droga te iznudom. Tužilaštvo BiH tada je predložilo kaznu zatvora od tri godine.
U saopćenju Tužilaštva BiH navedeno je da je organizovana grupa nabavljala heroin i kokain iz Srbije i Hrvatske, dopremala ih u BiH i distribuirala na domaćem tržištu. Stečenim novcem kupovane su vrijedne stvari, dok su pojedine osobe prijetnjama prisiljavane na isplatu novca.
Osam godina kasnije Arnautović je ponovo uhapšen.
U septembru 2022. godine određen mu je pritvor u istrazi organizovanog kriminala, međunarodnog prometa drogom, pranja novca, nasilničkog ponašanja i nanošenja teških tjelesnih povreda. U pritvoru je proveo devet mjeseci, nakon čega je pušten jer optužnica nije bila podignuta u zakonskom roku.
To nije značilo da je istraga obustavljena niti da su sumnje odbačene. Značilo je da Tužilaštvo za devet mjeseci nije završilo posao potreban da bi optužnica bila podignuta dok je osumnjičeni u pritvoru.
Optužnica je na kraju stigla – gotovo četiri godine nakon hapšenja.
Četiri godine od hapšenja do optužnice
Istog jutra kada je počela akcija „Catering“, Sud BiH je objavio da je još 11. augusta potvrdio optužnicu protiv Admira Arnautovića i Adnana Maglića.
Prema navodima Suda Bosne i Hercegovine, optužnica ih tereti za organizovani kriminal povezan s međunarodnim prometom kokaina i hašiša, prometom oružja, pranjem novca i planiranjem fizičkog nasilja.
Tužilaštvo tvrdi da je grupa od kraja 2019. do 2022. djelovala u Bosni i Hercegovini, državama Evropske unije i drugim zemljama, koristeći zaštićenu aplikaciju Sky ECC. Navodi se i da su pripadnici grupe bili povezani s drugim kriminalnim grupama i klanovima te da su svoj položaj koristili za iznude i nuđenje „zaštite“.
To su izuzetno teške optužbe.
Ali potvrđena optužnica još nije presuda. Tužilaštvo sada mora dokaze predstaviti pred sudom, odbrana ih ima pravo osporavati, a sud mora utvrditi šta se zaista može dokazati izvan razumne sumnje.
I upravo tu počinje dio procesa koji kamere najčešće više ne prate.
Hapšenje je najlakši dio posla
Policijska akcija traje nekoliko sati. Kamere snime pretres, osumnjičeni se uvedu u policijsko vozilo, institucije izdaju saopćenje, a političari pohvale rad sigurnosnih agencija.
Istraga, optužnica i suđenje traju godinama.
U međuvremenu svjedoci mijenjaju iskaze, materijalni dokazi se osporavaju, digitalne komunikacije prolaze zahtjevna vještačenja, postupci se razdvajaju, ročišta odgađaju, a javnost zaboravlja zbog čega je neko uopće bio uhapšen.
Zato se uspjeh pravosuđa ne može mjeriti brojem kodnih naziva ni brojem ljudi izvedenih pred televizijske kamere.
Može se mjeriti samo rezultatima:
- kvalitetnim optužnicama koje mogu izdržati sudsku provjeru;
- pravosnažnim presudama donesenim u razumnom roku;
- zaštitom svjedoka i žrtava;
- oduzimanjem novca, nekretnina i druge imovine stečene kriminalom;
- razotkrivanjem veza kriminalnih grupa s policijom, politikom i legalnim poslovima.
Ako se uhapsi deset ljudi, a postupak nakon nekoliko godina završi oslobađajućom presudom zbog loše istrage, to nije pobjeda države.
Ako se osumnjičeni mjesecima drži u pritvoru, a optužnica ne bude završena u zakonskom roku, to također nije dokaz efikasnosti.
Ali ni puštanje iz pritvora ne znači automatski da je osoba nevina. Zbog toga svaki predmet treba pratiti do kraja, a ne samo do izlaska osumnjičenih iz policijskog kombija.
Gdje je nezakonito stečena imovina?
Organizovani kriminal ne postoji prvenstveno zbog droge, oružja ili nasilja. Njegov konačni cilj je novac.
Kriminalne grupe opstaju zato što nezakonitu zaradu uspijevaju pretvoriti u stanove, automobile, ugostiteljske objekte, kompanije i naizgled legalne poslove. Ako država uhapsi pojedinca, ali mu ostavi kapital i poslovnu mrežu, kriminalna struktura može nastaviti funkcionisati.
Zato je finansijska istraga često važnija od same fotografije zaplijenjenog paketa droge.
Javnost treba znati je li uz akciju „Catering“ otvorena ozbiljna finansijska istraga, koja se imovina provjerava, postoje li povezana pravna lica i hoće li tužilaštvo tražiti privremeno blokiranje imovine za koju sumnja da je stečena krivičnim djelima.
Bez toga se borba protiv organizovanog kriminala svodi na uklanjanje pojedinaca, dok novac, utjecaj i infrastruktura kriminalne grupe ostaju netaknuti.
Kriminal ne djeluje bez pomagača u sistemu
Posebno je važno utvrditi jesu li osobe obuhvaćene istragom imale zaštitu unutar policije, pravosuđa, politike ili javnih institucija.
Organizovana kriminalna grupa koja godinama posluje, raspolaže velikim novcem i izbjegava sankcije teško može opstati isključivo zahvaljujući uličnoj snalažljivosti.
Takvim grupama trebaju informacije o istragama, upozorenja o pretresima, falsifikovani dokumenti, pranje novca kroz legalne poslove i kontakti koji mogu utjecati na institucije.
Zato hapšenje poznatih imena ne smije biti kraj istrage. Ono mora biti početak otkrivanja mreže koja im je omogućavala da djeluju.
Ako pravosuđe ponovo procesuira samo ljude s naslovnica, a ne dođe do njihovih pomagača u sistemu, država će ukloniti nekoliko figura, ali neće razbiti mehanizam koji proizvodi organizovani kriminal.
Građani ne trebaju još jednu predstavu
Akcija „Catering“ može završiti kao ozbiljan udar na organizovani kriminal. Moguće je da su policija i Tužilaštvo mjesecima prikupljali dokaze koji će rezultirati kvalitetnim optužnicama i presudama.
Ali to tek treba dokazati.
Današnji pretresi nisu pobjeda, nego početak provjere sposobnosti institucija.
Ako se za nekoliko dana prestane govoriti o ovom predmetu, ako javnost ne sazna šta je pronađeno, ko je optužen, koja je imovina blokirana i kako postupak napreduje, „Catering“ će postati samo još jedan zvučni naziv u dugoj arhivi policijskih akcija.
Sarajevu nije potrebna nova kriminalistička serija u kojoj se isti likovi vraćaju svake sezone.
Potrebno mu je pravosuđe koje će svaki predmet dovesti do jasnog kraja – oslobađajuće presude ako nema dokaza ili pravosnažne osude i oduzimanja imovine ako se krivica dokaže.
Sve drugo je spektakl.
A građani od spektakla nemaju veću sigurnost.