Ako ste mislili da je prašina koja lebdi u vašem domu grozna, nemojte ni pokušati zamisliti kako je astronautima na Međunarodnoj svemirskoj postaji.
Uz to što piju recikliranu vodu, jedu dehidriranu hranu, udišu reciklirani zrak, studija je otkrila i da je prašina koja lebdi oko njih puno gora od one uobičajene, na koju smo navikli na Zemlji, a još je i u puno većoj koncentraciji.
Naučnici povezani s NASA-inim istraživačkim centrom, otkrili su da je Međunarodna svemirska postaja dom specifičnoj mješavini čestica prašine koja, među ostalim, uključuje mikroplastiku i spojeve koji se nalaze u izolaciji zgrada.
Studija objavljena u časopisu Environmental Science and Technology Letters, analizirala je specijalizirane filtere zraka koji se nalaze na Međunarodnoj svemirskoj postaji. Istraživači su tako otkrili brojne kemikalije (među kojima su i one koje se nazivaju “vječne kemikalije”) za koje je ranije utvrđeno da mogu biti toksične u visokim razinama.
Iako zrak na Međunarodnoj svemirskoj postaji “konstantno cirkulira” osam do deset puta na sat i prolazi kroz specijalizirani sustav filtracije, filtri tamo općenito pročišćavaju ugljični dioksid i druge zagađivače. Međutim, nitko ne zna koliko se kemikalija također filtrira.
Problem je što i visoke razine ionizirajućeg zračenja, kojem je svemirska postaja izložena, mogu ubrzati procest starenja plastike na brodu, zbog čega se ona brže pretvara u mikroplastiku i prenosi zrakom.
To može udovesti do toga da se koncentracije i relativno obilje kemikalija u prašini na Međunarodnoj svemirskoj postaji značajno razlikuju od onih u prašini iz zemaljskih unutarnjih mikrookoliša, pojašnjavaju naučnici.
