U Sarajevu je počelo suđenje u predmetu simboličnog naziva „Koverta“. Na optuženičkoj klupi našlo se 14 osoba, među kojima su bivše kantonalne ministrice Adna Mesihović i Enda Pavić Pečenković te bivši dekan Stomatološkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Muhamed Ajanović.
Tužilaštvo Kantona Sarajevo tereti ih, između ostalog, za zloupotrebu položaja, trgovinu utjecajem, nezakonita zapošljavanja i pogodovanje prilikom imenovanja. Odbrane negiraju optužbe, a odgovornost tek treba biti utvrđena pred sudom.
Zbog toga ovaj predmet ne treba komentarisati kao već završenu priču o krivici pojedinaca. Međutim, tvrdnje iz optužnice otvaraju pitanje koje je mnogo veće od jednog procesa: služe li javni konkursi u Bosni i Hercegovini izboru najboljih kandidata ili samo ozakonjenju dogovora koji je već postignut iza zatvorenih vrata?
Najskuplja posljedica nije nezakonita plata
Prema informacijama iznesenim na početku suđenja, pojedini optuženi terete se da su omogućili nezakonito zapošljavanje tri osobe, pogodovali imenovanju dekana Ekonomskog fakulteta u Sarajevu te mijenjali pravilnik kako bi se otvorilo radno mjesto za sestru jednog od optuženih. Tužilaštvo Muhameda Ajanovića tereti i za nezakonite isplate stimulacija i naknade za neiskorišteni godišnji odmor. Branioci tvrde da optužnica nije utemeljena i najavljuju da će to dokazati tokom postupka.
Ako se navodi dokažu, šteta neće biti samo u novcu koji je neko nezakonito primio.
Mnogo je opasnija poruka poslata ljudima koji su godinama studirali, usavršavali se i vjerovali da će im znanje omogućiti zaposlenje. Ako je radno mjesto unaprijed rezervisano za nečiju sestru, prijatelja ili stranačkog kandidata, javni konkurs postaje ponižavajuća predstava.
Kandidat donosi diplomu, biografiju i preporuke. Neko drugi donosi poznanstvo.
Tako se sposobni ljudi protjeruju iz zemlje
Političko zapošljavanje obično se predstavlja kao pojedinačna zloupotreba. U stvarnosti ono proizvodi lanac posljedica.
Kada se lojalnost postavi iznad stručnosti, javne institucije postaju slabije. Kada nesposobni odlučuju o zapošljavanju novih ljudi, oni biraju sebi slične. Sistem se zatvara, prosječnost postaje poželjna, a znanje opasno jer može razotkriti neznanje rukovodilaca.
Posebno je porazno kada sumnje u takve zloupotrebe dolaze iz visokog obrazovanja. Univerzitet bi morao predstavljati posljednju liniju odbrane znanja, autonomije i profesionalnih kriterija. Ako se i dekanske pozicije ili radna mjesta na fakultetima mogu raspoređivati političkim utjecajem, kakvu poruku univerzitet šalje studentima?
Da se trud isplati ili da što prije pronađu političkog zaštitnika?
Mladi iz Bosne i Hercegovine ne odlaze samo zbog viših plata. Odlaze i zato što ne žele živjeti u društvu u kojem za svaki posao moraju tražiti posrednika. Država ih prvo školuje javnim novcem, zatim im zatvara vrata javnih institucija, a na kraju se čudi što svoje znanje poklanjaju Njemačkoj, Austriji ili Sloveniji.
Presuda neće sama popraviti sistem
Važno je da su istraga provedena i optužnica potvrđena. Ali ni eventualne osuđujuće presude neće biti dovoljne ako javni konkursi ostanu netransparentni.
Svaka institucija trebala bi javno objaviti bodove svih kandidata, obrazloženje konačnog izbora i eventualne sukobe interesa članova komisije. Razgovori za rukovodeće funkcije mogli bi biti snimani, a dokumentacija dostupna Uredu za borbu protiv korupcije. Za dokazano namještanje konkursa ne bi trebala slijediti samo uslovna kazna, nego zabrana obavljanja javne funkcije.
Potrebno je provjeravati i odgovornost onih koji su morali spriječiti zloupotrebu prije policije i Tužilaštva: upravnih odbora, pravnih službi, inspekcija i komisija za izbor.
Jer kada je za otkrivanje jednog namještenog zaposlenja potrebna višemjesečna policijska istraga, to znači da redovne kontrolne institucije nisu uradile svoj posao.
Predmet „Koverta“ tek je počeo i sud će odlučiti o odgovornosti optuženih. Ali društvena dijagnoza odavno je poznata.
Najveća korupcija nije kada neko primi novac u koverti. Najveća korupcija nastaje kada cijela generacija zaključi da bez te koverte, stranačke knjižice ili političkog poznanstva njena diploma ne vrijedi ništa.

