Cijena nafte na svjetskim berzama 27. jula pala je za više od šest posto, ali vozači u Bosni i Hercegovini istovremeno gledaju nove, više cijene na benzinskim pumpama. Dizel se na pojedinim prodajnim mjestima približava iznosu od 3,50 KM, zbog čega se nameće logično pitanje: kako gorivo poskupljuje ako barel pojeftinjuje?
Na prvi pogled djeluje kao još jedan primjer domaćeg tržišnog apsurda. Međutim, cijena barela sirove nafte i cijena litra dizela na pumpi nisu ista stvar, niti se mijenjaju istovremeno. Postoji cijeli lanac između svjetske berze i rezervoara automobila, a u tom lancu se nalaze prerada, uvoz, transport, osiguranje, zalihe, porezi i trgovačke marže.
To objašnjava dio trenutnog poskupljenja. Ne objašnjava, međutim, zašto se rast cijena kod nas gotovo redovno prenosi brzo, dok se na pojeftinjenje čeka znatno duže.
Današnji pad barela tek treba stići do domaćih pumpi
Cijena nafte Brent pala je 27. jula za 6,3 posto, na približno 90,70 dolara po barelu, nakon smirivanja sukoba na Bliskom istoku. Samo nekoliko dana ranije Brent je premašivao 100 dolara, objavio je Reuters.
Današnje maloprodajne cijene u BiH zato uglavnom ne odražavaju današnji pad, nego raniji period u kojem su cijene nafte i gotovih derivata rasle.
Distributeri gorivo nabavljaju unaprijed, transportuju ga do skladišta i zatim isporučuju benzinskim pumpama. Zalihe koje se sada prodaju mogle su biti kupljene kada je nafta bila znatno skuplja, a tržište strahovalo od prekida isporuka kroz Hormuški moreuz i Crveno more.
Ako se pad cijena na svjetskim tržištima zadrži, njegovi efekti mogli bi se osjetiti na domaćim pumpama u narednim danima ili sedmicama. Jednodnevni pad, ma koliko bio snažan, nije dovoljan da trgovci odmah promijene cijene.
BiH ne kupuje barele nego gotove derivate
Najčešća greška u raspravama o cijenama goriva jeste direktno poređenje barela sirove nafte i litra dizela.
Bosna i Hercegovina nema funkcionalan sistem kojim bi sirovu naftu nabavljala po aktuelnoj berzanskoj cijeni, prerađivala je i odmah distribuirala domaćem tržištu. Naša zemlja dominantno uvozi već prerađene naftne derivate – dizel i benzin.
Prema podacima Federalnog ministarstva trgovine, u Federaciju BiH je tokom 2025. godine uvezeno više od 1,2 miliona tona naftnih derivata. Približno 93 posto uvezeno je iz Hrvatske, Italije i Srbije.
Zbog toga na domaću cijenu ne utiče samo vrijednost sirove nafte nego i cijena prerade, regionalna veleprodajna cijena dizela, dostupnost rafinerijskih kapaciteta, transport i troškovi osiguranja.
Moguće je, dakle, da cijena barela pada, a da veleprodajna cijena dizela još ne prati taj pad. Posebno ako na tržištu postoji strah od nestašice gotovih derivata ili su transportni pravci i dalje otežani.
Četiri kompanije kontrolišu najveći dio uvoza
Podaci Federalnog ministarstva trgovine pokazuju i visok nivo koncentracije na tržištu. Holdina, Petrol BH Oil Company, Hifa-Oil i G-Petrol učestvovali su sa približno 93 posto u ukupnom uvozu naftnih derivata u Federaciju BiH tokom 2025. godine.
To nije dokaz bilo kakvog nezakonitog dogovaranja cijena, ali jeste razlog da nadležne institucije pažljivo prate tržišnu konkurenciju.
Kada je najveći dio uvoza koncentrisan kod malog broja kompanija, konkurencija na benzinskim pumpama ne mora automatski značiti i snažnu konkurenciju u nabavci. Brojne pumpe mogu zavisiti od istih veleprodajnih dobavljača i sličnih ulaznih cijena.
Upravo bi zato javnosti trebalo redovno pokazivati ne samo maloprodajne cijene nego i kretanje veleprodajnih cijena, uvoznih troškova i stvarnih trgovačkih marži.
Više od marke u litru dizela odlazi na javne dažbine
Veliki dio cijene goriva nema neposredne veze s cijenom barela.
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, na svaki litar dizela obračunava se:
- akciza od 0,30 KM;
- putarina za ceste od 0,15 KM;
- putarina za autoceste i druge ceste od 0,25 KM;
- PDV od 17 posto.
Samo fiksne akcize i putarine iznose 0,70 KM po litru. Kada se doda PDV, pri maloprodajnoj cijeni od 3,12 KM ukupne javne dažbine iznose približno 1,15 KM.
Zbog toga pad cijene sirove nafte od deset posto ne može značiti i pojeftinjenje litre goriva od deset posto. Akcize i putarine ostaju iste bez obzira na to košta li barel 70, 90 ili 110 dolara.
Ipak, porezi ne objašnjavaju rast cijene u trenutku kada barel pada, jer se ni njihova visina nije promijenila. Oni samo smanjuju intenzitet eventualnog pojeftinjenja.
Marže su ograničene, ali to ne znači da su cijene najniže moguće
Vlada Federacije BiH ograničila je maksimalne marže na neaditivirane naftne derivate. Od 20. juna maksimalna veleprodajna marža iznosi 0,06 KM po litru, a maloprodajna 0,25 KM.
Odluka se primjenjuje 90 dana i njeno provođenje trebaju kontrolisati federalne i kantonalne inspekcije, saopćilo je Federalno ministarstvo trgovine.
Međutim, ograničena marža nije isto što i garantovano najniža cijena. Odlukom je utvrđen maksimalni iznos koji trgovac može dodati na svoju nabavnu cijenu, ali ključni problem ostaje utvrđivanje stvarne i opravdane ulazne cijene.
Postoje i izuzeci za određena aditivirana goriva, što dodatno komplikuje poređenje cijena.
Cijene rastu kao raketa, a padaju kao pero
Na tržištima goriva odavno je poznata pojava koju ekonomisti opisuju riječima: cijene rastu kao raketa, a spuštaju se kao pero.
Kada svjetske cijene rastu, distributeri brzo povećavaju maloprodajne cijene jer računaju da će sljedeću nabavku platiti skuplje. Kada cijene padaju, pozivaju se na zalihe kupljene po ranijim, višim cijenama i čekaju da ih prodaju prije snižavanja.
Dio takvog ponašanja ima poslovnu logiku. Problem nastaje kada se „stare zalihe“ koriste kao objašnjenje sedmicama, dok se svako novo poskupljenje prenosi gotovo trenutno.
Prema podacima portala CijeneGoriva.ba, prosječna cijena dizela u Federaciji BiH 24. jula iznosila je 3,12 KM. Početkom jula bila je oko 2,80 KM, što predstavlja rast od 32 feninga za manje od tri sedmice. Istovremeno su postojale značajne razlike među pumpama, a pojedine cijene približavale su se iznosu od 3,50 KM.
Upravo te razlike pokazuju da svaka pumpa nema iste zalihe, nabavne uslove i poslovnu politiku. Svjetska berza jeste važna, ali nije jedino opravdanje za cijenu istaknutu na totemu pored ceste.
Kada bi gorivo trebalo pojeftiniti?
Ako se cijena Brenta zadrži oko ili ispod 90 dolara, ako se stabilizuje transport kroz ključne pomorske pravce i ako regionalne cijene gotovog dizela počnu padati, trebalo bi uslijediti i pojeftinjenje na domaćim pumpama.
Prve korekcije mogle bi se očekivati nakon što distributeri počnu preuzimati nove, jeftinije količine goriva. Ako se to ne dogodi u razumnom roku, opravdanje o starim zalihama postaje sve slabije.
Tada bi inspekcije i Konkurencijsko vijeće BiH trebali provjeriti ulazne cijene, obračunate marže i brzinu kojom distributeri prenose globalne promjene na potrošače.
Građanima nisu dovoljne opće tvrdnje da „cijene određuje tržište“. Potrebna je javno dostupna struktura cijene litre goriva: koliko iznosi nabavna cijena, koliko transport, koliko porezi, a koliko zarada veletrgovca i benzinske pumpe.
Tek tada ćemo moći precizno odgovoriti poskupljuje li gorivo zbog objektivnih troškova ili zato što domaće tržište svako svjetsko poskupljenje prihvata odmah, a svako pojeftinjenje dočekuje sa zakašnjenjem.