Samo godinu nakon što je administracija Donalda Trumpa skinula Milorada Dodika, članove njegove porodice i bliske saradnike s američke crne liste, u Washingtonu se otvara neugodno pitanje: je li takav potez smirio krizu u Bosni i Hercegovini ili je Dodiku samo dao dodatni prostor za podrivanje države i širenje ruskog utjecaja?
Pododbor za Evropu Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma Kongresa SAD-a zakazao je za 15. septembar saslušanje pod nazivom „Američka politika i regionalni sigurnosni izazovi na Zapadnom Balkanu“. Pred kongresmenima će svjedočiti Daniel Lawton, zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara za Evropu i Euroaziju, potvrđeno je u dokumentaciji Predstavničkog doma.
Tema je formalno cijeli Zapadni Balkan, ali će Bosna i Hercegovina teško ostati na margini. Dodikova politika, njegovi odnosi s Kremljom i posljedice američkog ukidanja sankcija predstavljaju gotovo školski primjer načina na koji Rusija koristi unutrašnje podjele i slabe institucije da bi zadržala utjecaj u Evropi.
Sankcije su ukinute, politika nije promijenjena
Washington je u oktobru 2025. ukinuo sankcije Dodiku i njegovim saradnicima nakon povlačenja dijela separatističkih zakona u Republici Srpskoj. Američka administracija taj korak tumačila je kao znak deeskalacije, iako je Dodik nastavio zagovarati otcjepljenje RS i osporavati odluke državnih institucija, objavio je tada Reuters.
Problem je što je Washington nagradio povlačenje nekoliko poteza, ali nije dobio promjenu politike.
Dodik je naučio da se kriza može proizvesti, podići do granice sukoba, a zatim djelimično povući u zamjenu za političku ili finansijsku korist. Kada međunarodni pritisak oslabi, ciklus počinje ispočetka.
Ukidanje sankcija zato više nije samo pitanje odnosa SAD-a prema jednom političaru. To je test vjerodostojnosti američke politike na Balkanu. Ako politički lider može godinama podrivati ustavni poredak, oslanjati se na podršku Moskve i prijetiti secesijom, a zatim uklanjanje s crne liste predstaviti kao vlastitu pobjedu, poruka ostalim destabilizirajućim akterima je jasna: pritisak se isplati.
Dodik je za Washington važan samo kao dio veće prijetnje
Ne treba, međutim, očekivati da će se američki Kongres baviti Dodikom zato što je zabrinut za svakodnevne političke probleme građana BiH.
Za Washington je Dodik važan prvenstveno kao dio šire sigurnosne slike: ruski partner u osjetljivoj evropskoj regiji, političar koji blokira približavanje BiH NATO-u i čovjek čija politika proizvodi nestabilnost koju Moskva može koristiti protiv Evropske unije i zapadnih interesa.
Američki Zakon o nacionalnoj odbrani za 2026. predvidio je izvještavanje o ruskom i kineskom malignom utjecaju na Zapadnom Balkanu. Time je regija vraćena u okvir američke nacionalne sigurnosti, a ne samo spore evropske integracije.
U tom kontekstu Dodik više nije posmatran samo kao lokalni politički problem. On postaje jedna od tačaka preko kojih se procjenjuje koliko je Rusija sposobna koristiti institucije, političke veze, energetsku zavisnost, medije i nacionalističke sukobe za slabljenje zapadnog utjecaja.
Republikanci i demokrate nalaze zajednički jezik
Važnost saslušanja leži i u činjenici da otpor ruskom i kineskom utjecaju na Balkanu ima podršku u oba američka politička tabora.
Demokratski kongresmeni Gregory Meeks i William Keating ranije su otvoreno kritikovali Trumpovu administraciju zbog ukidanja sankcija Dodiku. Keating je upozoravao da takva odluka slabi suverenitet BiH i ohrabruje destruktivne političke snage.
S druge strane, saslušanje organizuje odbor pod republikanskom kontrolom. To ne znači da republikanci i demokrate imaju potpuno jednaku politiku prema BiH, ali pokazuje da rusko prisustvo na Balkanu može proizvesti saglasnost koja inače rijetko postoji u duboko podijeljenom Washingtonu.
Upravo je to za Dodika najneugodniji dio priče. Godinama je ulagao u američko lobiranje i odnose s ljudima bliskim Trumpovom političkom krugu. Međutim, lične i lobističke veze imaju granicu kada određeno pitanje postane dio šireg sukoba SAD-a i Rusije.
Šta saslušanje može promijeniti?
Jedno kongresno saslušanje neće vratiti sankcije, smijeniti Dodika niti preko noći promijeniti američku politiku.
Predstavnički dom nema ovlaštenje potvrđivati ambasadore, pa saslušanje Daniela Lawtona nije formalni dio procedure imenovanja Ronalda Johnsona za ambasadora SAD-a u BiH. To je isključiva nadležnost Senata.
Ipak, saslušanje može proizvesti politički pritisak, otvoriti pitanja na koja State Department mora javno odgovoriti i stvoriti službeni zapis o posljedicama dosadašnje politike.
Kongresmeni mogu tražiti objašnjenje za ukidanje sankcija, procjenu ruskog utjecaja i jasniju strategiju prema separatističkim politikama. Zaključci mogu utjecati i na buduće zakone, budžetske odluke te pitanja koja će Senat postaviti kandidatima za ambasadore u BiH, Srbiji i drugim državama regije.
Zato vrijednost saslušanja nije u dramatičnoj odluci koja će biti donesena sutra. Njegova važnost je u mogućem povratku BiH iz diplomatske fusnote u američku sigurnosnu politiku.
BiH ne smije ponovo čekati da je drugi spašavaju
Sarajevo bi pogriješilo ako bi ovo saslušanje protumačilo kao najavu da se Amerika „vraća“ i da će ponovo rješavati probleme umjesto domaćih institucija.
Bosna i Hercegovina mora Washingtonu ponuditi činjenice, dokumentovane sigurnosne procjene i precizne zahtjeve: zaštitu ustavnog poretka, suzbijanje stranog političkog i finansijskog utjecaja, ubrzano imenovanje ambasadora i jasne posljedice za napade na Daytonski sporazum.
Dodik je godinama najbolje prolazio onda kada je međunarodna zajednica njegove prijetnje posmatrala kao predizbornu retoriku, a svaki privremeni korak unazad proglašavala deeskalacijom.
Ako Kongres sada zaključi da je takva politika samo otvorila dodatni prostor Rusiji, to bi moglo označiti kraj jednog opasnog eksperimenta s popuštanjem.
Saslušanje još nije promjena američke politike. Ali jeste znak da se u Washingtonu konačno postavlja pravo pitanje: koliko je koštala odluka da se Dodiku povjeruje?