U očekivanju izraelskog kopnenog napada na Gazu, vrijedno je prisjetiti se da je prije 56 godina, tijekom Šestodnevnog rata 1967. godine, kada je Izrael napao Egipat, Siriju i Jordan, tadašnja Jugoslavija prekinula diplomatske odnose s Izraelom, izvještava Slobodna Dalmacija.
Šestodnevni rat, tijekom kojeg je Izrael osvojio i okupirao značajne dijelove arapskog teritorija, uključujući Gazu i Sinajski poluotok od Egipta, arapski dio Istočnog Jeruzalema i Zapadnu Obalu od Jordana te Golansku visoravan od Sirije, trajao je od 5. do 10. juna 1967. godine. Već 11. juna te godine, zamjenik državnog sekretara za vanjske poslove Mišo Pavićević uručio je poslaniku Izraela Avigdoru Daganu prosvjednu notu, upozoravajući da će Jugoslavija prekinuti diplomatske odnose s Izraelom ukoliko Izrael ne povuče svoje trupe s okupiranih teritorija.
Prema izvještaju Aleksandra Lebla, dugogodišnjeg novinara Večernjih novosti i Borbe, koji je preminuo 2020. godine u Beogradu u 99. godini, ovaj sastanak između Pavićevića i Dagana trajao je svega pet minuta i održan je u Državnom sekretarijatu u večernjim satima. Dagan je obećao da će prenijeti sadržaj note svojoj vladi i obavijestiti Pavićevića o njenom odgovoru.
Vlada SFRJ e odlučila prekinuti diplomatske odnose s Izraelom
Dva dana kasnije, 13. juna, kada je postalo očito da Izrael neće povući svoje trupe s arapskih teritorija, Pavićević i Dagan su se ponovno sastali u Državnom sekretarijatu SFRJ. Tada je Pavićević izraelskom poslaniku uručio notu o prekidu diplomatskih odnosa.
U toj noti stajalo je da “Vlada SFRJ konstatira da je vlada Izraela ignorirala upozorenje vlade SFRJ izraženo u njenoj noti izraelskom poslanstvu u Beogradu od 11. lipnja te godine i da je nastavila s aktivnostima koje jasno potvrđuju da vlada Izraela i dalje provodi agresiju prema arapskim zemljama. Vlada SFRJ zbog toga je odlučila prekinuti diplomatske odnose s Izraelom, ističući ponovno da je odgovornost za sve posljedice koje iz toga proizlaze isključivo na vladi Izraela.”
Važno je napomenuti da je politička klima i međunarodni odnosi bili znatno drugačiji u to vrijeme u usporedbi s današnjim uvjetima. Jugoslavija je tada uživala status predvodnice Pokreta nesvrstanih, što joj je omogućilo izgradnju snažne vanjskopolitičke pozicije i preduvjet za ovakav odlučan diplomatski potez prema Izraelu.
Također, Josip Broz Tito, tadašnji jugoslavenski predsjednik, direktno je utjecao na Sovjetski Savez i druge zemlje sovjetskog lagera kako bi i one prekinule diplomatske odnose s Izraelom, što se i ostvarilo. U to vrijeme, gotovo sve članice tog lagera, osim Rumunjske, prekinule su diplomatske odnose s Tel Avivom.
Kako bi bolje razumjeli ovaj potez Jugoslavije, valja se kratko prisjetiti povijesti jugoslavensko-izraelskih odnosa od osnutka Države Izrael 1948. godine pa do Šestodnevnog rata 1967. godine. Ova analiza ukazuje da Jugoslavija nije bila protiv osnivanja Izraela i da su odnosi između Beograda i Tel Aviva u početku bili pozitivni.
Međutim, sredinom 50-ih godina došlo je do pogoršanja odnosa između Jugoslavije i Izraela, što je posljedica negativnih ocjena jugoslavenskog rukovodstva o razvoju svjetske situacije nakon Drugog svjetskog rata, karakteru Izraela kao države i njegovoj ulozi u svijetu, kao i politici i konkretnim potezima izraelske vlade.
U toj fazi, jugoslavenski komunisti su zamislili žestoku borbu između imperijalističkih sila, s vodećom ulogom SAD-a, i slobodoljubivih snaga, s komunistima i Sovjetskim Savezom na čelu, kao zaštitnicima malih zemalja i onih koje su se borile za neovisnost od kolonijalne vlasti. Nakon raskida s Staljinom 1948. godine, ta se percepcija djelomično promijenila, a Sovjetskom Savezu su se također pripisivale hegemonističke tendencije. Prema SAD-u, javna kritika je bila blaža, s obzirom na američku vojnu i ekonomsku pomoć.
Borba imperijalističkih sila
U takvom kontekstu, Jugoslavija je stvaranje židovske države smatrala važnim događajem u antiimperijalističkoj borbi. Međutim, tokom vremena , percepcija se promijenila, što je dovelo do promjene u odnosima između Jugoslavije i Izraela.
Unatoč pozitivnom stavu prema Izraelu u početku, jugoslavensko rukovodstvo je počelo ocjenjivati izraelsku državu i njenu ulogu u svjetskim događanjima na drugačiji način. Neki od ključnih razloga za promjenu odnosa uključivali su pogoršanje globalne političke situacije nakon završetka Drugog svjetskog rata, izraelski karakter kao države, njegovu ulogu u međunarodnim odnosima te konkretne postupke izraelske vlade.
U toj fazi, jugoslavenski komunisti promatrali su svjetsku situaciju kao borbu između imperijalističkih sila, predvođenih Sjedinjenim Američkim Državama, koje su nastojale ostvariti globalnu dominaciju, i slobodoljubivih snaga, predvođenih komunistima i Sovjetskim Savezom, kao zaštitnicima malih zemalja i onih koje su težile oslobađanju od kolonijalnog vlastodržavstva. Nakon raskida s Sovjetskim Savezom 1948. godine, ta se percepcija donekle promijenila, a Sovjetskom Savezu su također pripisivane hegemonističke tendencije. Prema Sjedinjenim Američkim Državama, javna kritika je bila blaža, s obzirom na američku vojnu i ekonomsku pomoć.
U tom kontekstu, Jugoslavija je u početku gledala na osnivanje Izraela kao važan događaj u antiimperijalističkoj borbi. Međutim, vremenom se percepcija promijenila, što je dovelo do promjene u odnosima između Jugoslavije i Izraela.
Ovaj diplomatski prekid odnosa iz 1967. godine bio je značajan trenutak u povijesti i odnosima između Jugoslavije i Izraela, a proučavanje tog povijesnog događaja može nam pomoći bolje razumjeti dinamiku između država u promijenjenim geopolitičkim uvjetima.
