Sutra, 11. jula obilježavamo godišnjicu stravičnog genocida u Srebrenici, kada je vojska Republike Srpske pod komandom Ratka Mladića izvršila masakr nad bošnjačkim stanovništvom. Srebrenica, tada proglašena sigurnosnom zonom UN-a, postala je simbol neizrecive tragedije, u kojoj su hiljade ljudi izgubile živote samo zbog svoje nacionalnosti.
Dvadeset i osam godina kasnije, još uvijek se suočavamo s bolnom istinom da srpski lideri i dalje negiraju genocid. Ohrabreni njihovom bešćutnošću, neki od njih čak vrijeđaju žrtve i porodice žrtava. Nedavni sastanak u Konjicu, gdje je Milorad Dodik bestidno opsovao genocid u Srebrenici, samo je jedan primjer njihove ruganja pravdi i moralu.
Dodik, predsjednik Republike Srpske, ubrzano gura svoju agendu ka secesiji. On odbacuje autoritet Visokog predstavnika, negira odluke Ustavnog suda BiH i otvoreno podriva temelje Dejtonskog sporazuma. Takvo ponašanje predstavlja ozbiljnu prijetnju miru i stabilnosti u Bosni i Hercegovini.
U svjetlu ovih događaja, postavlja se pitanje: Imaju li Bošnjaci pravo da ponovno vjeruju međunarodnoj zajednici? Hoćemo li ponovo postati “zaštićena zona”?
Odgovor nije jednostavan. Srebrenica je duboko ukorijenjena u kolektivnom sjećanju Bošnjaka, ali istovremeno je postala izvor frustracije zbog nedostatka pravde za žrtve i porodice. Mnogi Bošnjaci osjećaju se zanemarenima i iznevjereno od strane međunarodne zajednice koja je obećala zaštititi ih.
Godine 1995. svijet je svjedočio neopisivoj tragediji u Srebrenici, ali taj događaj je također izazvao snažan međunarodni odgovor. Stvaranje Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i osuđivanje ratnih zločinaca donijeli su nadu da će pravda biti zadovoljena. Dokazivanje genocida u međunarodnim sudovima bila je važna pobjeda za istinu i pravdu.
Bosna i Hercegovina, kao složena država s etničkim podjelama, suočava se s velikim izazovima. Da bi prevazišla podjele i osigurala budućnost bez nasilja, Bosna i Hercegovina mora jačati svoje institucije, promovirati vladavinu prava i boriti se protiv negiranja zločina prošlosti.
Međunarodna zajednica također mora preuzeti odgovornost. Uspjeh Dejtonskog sporazuma nije samo u okviru Bosne i Hercegovine, već je i međunarodna obaveza. Ignoriranje Dodikovih kršenja ustavnih principa i njegovo nepoštivanje odluka Ustavnog suda narušava stabilnost regiona.
Bošnjaci imaju pravo vjerovati da je pravda moguća, ali to zahtijeva zajednički napor i podršku međunarodne zajednice. Samo jasna i odlučna reakcija na kršenje prava i negiranje zločina može vratiti povjerenje Bošnjaka i osigurati da se Bosna i Hercegovina ne ponovi kao “zaštićena zona”.
Srebrenica nam je podsjetnik da se genocid ne smije zaboraviti i da je na nama da se borimo protiv negiranja istine. Neka se obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici svake godine pretvori u snažan podsjetnik da su žrtve zaslužile pravdu, a da se takav užas više nikada ne ponovi u Bosni i Hercegovini ili bilo kojem drugom dijelu svijeta.
Alen Ćorović
