Preuzimanje medijske mreže u kojoj posluju N1, Nova S, Nova.rs, Danas i Radar ne dokazuje da je Aleksandar Vučić postao njihov skriveni vlasnik. Međutim, poslije godina političkih pritisaka, ekonomskog iscrpljivanja i kadrovskih smjena, teško je ignorisati činjenicu da vlast u Srbiji iz ove transakcije izlazi kao najveći politički dobitnik.
Portugalska investiciona grupa ALPAC Capital završila je preuzimanje Adria News Networka, objavila je Nova.rs. Riječ je o mreži koja obuhvata neke od posljednjih velikih medija u Srbiji sposobnih da kritički izvještavaju o vlasti Aleksandra Vučića, ali i regionalne redakcije, uključujući N1 u Bosni i Hercegovini.
Formalno, radi se o poslovnoj transakciji između privatnih kompanija. Suštinski, riječ je o događaju koji može izmijeniti medijsku sliku cijelog Zapadnog Balkana.
Vlast više ne mora zatvarati televizije
Savremene autoritarne vlasti rijetko šalju policiju da zapečati vrata neposlušne redakcije. Takve slike izazivaju međunarodne reakcije i jasno pokazuju ko je odgovoran za gašenje slobode govora.
Mnogo je efikasnije stvoriti tržište u kojem kritički medij ostaje bez nacionalne frekvencije, oglašivača, distribucije i pristupa institucijama. Istovremeno se novinari izlažu javnim napadima, tužbama i kampanjama provladinih tabloida. Kada takav medij postane preskup ili nedovoljno profitabilan svom vlasniku, dolazi investicioni fond i preuzima ga.
Na papiru se ništa nije ugasilo. Program se emituje, portal radi, a logotip ostaje isti. Ipak, uređivačka politika može se promijeniti mnogo tiše – smanjenjem budžeta, izborom poslušnijeg rukovodstva, izbjegavanjem „osjetljivih“ tema i postepenim odlaskom najiskusnijih novinara.
Zbog toga pitanje nije hoće li ALPAC prvog dana narediti redakcijama da hvale Vučića. Pravo pitanje glasi: hoće li N1, Nova, Danas i Radar za godinu dana jednako uporno istraživati korupciju, veze vlasti i krupnog kapitala, policijsko nasilje i zloupotrebu državnih institucija?
Snimak koji je pokazao šta se dešavalo iza zatvorenih vrata
Sumnje nisu nastale samo zbog promjene vlasnika.
OCCRP i KRIK objavili su autentičan snimak razgovora generalnog direktora United Groupa Stana Millera i direktora državnog Telekoma Srbija Vladimira Lučića. Razgovarali su o smjeni tadašnje direktorice United Medije Aleksandre Subotić, koja je važila za osobu spremnu braniti uređivačku nezavisnost N1 i drugih redakcija.
Na snimku Miller govori kako kompaniju treba učiniti „veoma malom u Srbiji“ i izdvojiti je. Lučić u razgovoru tvrdi da smjenu Subotić traži predsjednik Srbije. United Group je kasnije potvrdio autentičnost snimka, ali je tvrdio da je razgovor izvučen iz šireg konteksta. OCCRP istovremeno naglašava da nije pronađen direktan dokaz da je Vučić lično izdao takvu naredbu. OCCRP
Aleksandra Subotić je potom zaista napustila kompaniju, dok je u aprilu smijenjen i direktor programa N1 Srbija Igor Božić. Novinarska udruženja upozorila su da se te odluke ne mogu posmatrati kao obične kadrovske promjene, već kao mogući dio šireg procesa slabljenja kritičkih redakcija. ANEM
Dakle, ne postoji dokaz na osnovu kojeg bi se moglo tvrditi da je Vučić kupio ove medije ili da direktno upravlja ALPAC-om. Postoji, međutim, dokumentovan razgovor u kojem direktor državnog Telekoma govori o predsjednikovom nezadovoljstvu, dok čelnik privatne grupacije razmatra kadrovske promjene i smanjivanje medijske kompanije. Kasniji događaji samo su pojačali sumnje.
Ko je novi vlasnik?
ALPAC Capital većinski je vlasnik međunarodne televizijske mreže Euronews. Kompanija obećava da će poštovati nezavisno, neutralno i činjenicama zasnovano novinarstvo.
United Group je prilikom objave prodaje tvrdio da kupoprodajni ugovor sadrži mehanizme zaštite uređivačke i poslovne nezavisnosti, razdvajanje komercijalnih i redakcijskih interesa te zadržavanje nezavisnog savjetodavnog tijela. United Group
Problem je što javnost nije vidjela kompletan ugovor niti zna koliko su takve garancije zaista primjenjive ako novi vlasnik počne smanjivati ulaganja ili mijenjati rukovodstvo.
Dodatnu zabrinutost izaziva ranija kupovina Euronewsa. Istraga mađarskog portala Direkt36 i francuskog Le Mondea pokazala je da su u finansiranju te transakcije učestvovali mađarski državni kapital i kompanija povezana s tadašnjim propagandnim sistemom Viktora Orbána. Od ukupno 170 miliona eura, najmanje 57,5 miliona poticalo je iz tih izvora. Nije pronađen dokaz da je mađarska vlast neposredno određivala program Euronewsa, ali tajne finansijske veze opravdano su otvorile pitanje političkog uticaja. Direkt36, Le Monde
Zasad nema javno potvrđene finansijske ili vlasničke veze između ALPAC-a i Aleksandra Vučića. Bilo bi neodgovorno takvu vezu predstaviti kao činjenicu. Jednako bi neodgovorno bilo ignorisati politički kontekst u kojem se preuzimanje događa.
Godinama stvarano neprijateljsko okruženje
Prema indeksu Reportera bez granica za 2026. godinu, Srbija zauzima 104. mjesto među 180 država, osam pozicija lošije nego godinu ranije. U kategoriji političkog pritiska nalazi se čak na 151. mjestu. Organizacija navodi da su kvalitetno istraživačko novinarstvo i dalje prisutni, ali da novinari trpe političke pritiske, dok napadi na njih često ostaju nekažnjeni. Reporteri bez granica
Komesar Vijeća Evrope za ljudska prava nakon posjete Srbiji u maju 2026. zaključio je da se stanje pogoršalo. Upozorio je na dominaciju vlasti nad medijskim sektorom, nefunkcionalnog regulatora, nasilje i zastrašivanje novinara te tržište na kojem se državni novac i oglašavanje pretežno usmjeravaju provladinim medijima. Vijeće Evrope
To je suština Vučićevog medijskog modela. Nije potrebno zakonom zabraniti nezavisne medije. Dovoljno je provladinim televizijama dati frekvencije, državne oglase i privilegovan pristup institucijama, a kritičke redakcije ostaviti na kablovskoj mreži, izložiti ih političkim napadima i proglasiti neprijateljima države.
Je li Vučić, dakle, pobijedio?
Još nije moguće reći da su nezavisni mediji potpuno poraženi. U Srbiji i dalje djeluju profesionalne redakcije poput KRIK-a, CINS-a, BIRN-a i drugih manjih medija. Snaga N1, Nove, Danasa i Radara prije svega se nalazi u njihovim novinarima, urednicima i povjerenju publike, a ne samo u vlasničkim papirima.
Ali Vučićeva politika jeste ostvarila značajnu stratešku pobjedu.
Mediji koji su godinama predstavljali najveći televizijski i digitalni prostor za kritiku vlasti više nemaju istog vlasnika, distribucijski sistem i poslovnu sigurnost. Njihova budućnost sada zavisi od međunarodnog investicionog fonda čiji prethodni medijski posao prate ozbiljna pitanja o politički povezanom finansiranju.
Vučić možda nije morao kupiti N1 niti narediti njegovo gašenje. Dovoljno je bilo godinama stvarati okolnosti u kojima će prethodni vlasnik poželjeti izaći iz tog posla.
Konačan odgovor dobit ćemo iz programa ovih medija. Ako nestanu istraživanja o korupciji, ako kritička pitanja postanu blaža, ako se vlast počne tretirati kao nedodirljiva, a novinari koji su gradili redakcije počnu odlaziti – bit će jasno da je preuzimanje imalo mnogo dublji smisao od obične poslovne transakcije.
Ako redakcije sačuvaju slobodu i nastave raditi kao do sada, ALPAC će dokazati da su njegove garancije bile ozbiljne.
Do tada, ovo nije dokaz Vučićeve potpune pobjede, ali jeste posljednji alarm za nezavisno novinarstvo u Srbiji – i upozorenje za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Crnu Goru. Jer vlasnička promjena ne obuhvata samo beogradske redakcije, nego regionalni informativni sistem koji prati više od 16 miliona ljudi.