Prema izvorima New York Timesa, Bosna i Hercegovina (BiH), Srbija i Rumunija su neke od zemalja u kojima posrednici iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD) nastoje nabavljati granate za ukrajinsku vojsku. „Zbog velikog dnevnog utroška municije – procjene su da ukrajinska vojska dnevno troši oko 6.000 granata velikog kalibra na 1.500 km fronta – raste potreba za nabavkom municije svih kalibara, posebno 155 mm“, kaže za DW vojni analitičar Nedžad Ahatović.
Radi intenzivnih borbenih dejstava, i Ukrajina i Rusija najviše trebaju municiju 152 mm (ruski standard) i 155 mm (zapadni standard), kaže Ahatović, naglašavajući da je takvu municiju moguće proizvoditi u BiH.
„Bivša JNA je u BiH investirala 2,4 milijarde dolara u namjensku industriju. Godišnji kapacitet proizvodnje artiljerijske municije u BiH bio je oko 38.000 komada velikog kalibra, u Srbiji 42.000 komada. Ostale republike u sastavu bivše Jugoslavije su proizvodile dosta manje te municije“, ističe sagovornik DW-a.
Namjenska industrija je jedna od najrazvijenijih privrednih grana u BiH
U BiH je je poslije rata obnovljena namjenska industrija, ali postojeći kapaciteti još nisu na nivou prijeratnih. Za proizvodnju značajnijih količina municije velikog kalibra potrebne su dodatne investicije, posebno u proizvodne pogone. „Važno je napomenuti i da je radna snaga u BiH jeftinija u odnosu na zapadnu i da u BiH već postoje značajne sirovine za proizvodnju“, podsjeća Ahatović.
Činjenica je da je jedna od razvijenijih grana privrede u BiH upravo namjenska industrija i da je većina proizvodnje namijenjena za izvoz, kaže za DW glavni i odgovorni urednik portala Klix.ba Semir Hambo.
„Ta proizvodnja još uvijek ne podrazumijeva visokosofisticirane proizvode poput dronova, i uglavnom se radi o municiji različitog kalibra“, kaže Hambo.
BiH najviše municije izvozi u SAD
Navodi iz New York Timesa nisu bez osnova. „Kako su glavni kupci municije iz BiH, prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH, Sjedinjene Američke Države, Saudijska Arabija, Turska, Srbija i tako dalje, itekako je moguće da putem posredništva proizvodi iz BiH završe u Ukrajini, kako je to objavio i New York Times“, kaže sagovornik DW-a.
„BiH za svoje potrebe ne treba toliko masovnu proizvodnju i svakako većina proizvedene municije ide na strana tržišta. S tim u vezi u Federaciji BiH postoji nekoliko fabrika, poput onih u Vogošći (Pretis), Goraždu (Pobjeda Tehnology, Unis Ginex), Konjicu (Igman) ili Novom Travniku (Bratstvo Novi Travnik)“, kaže Semir Hambo.
Većina namjenske industrije u BiH koncentrirana je u Federaciji BiH, dok se manje količine vojne opreme proizvode u Republici Srpskoj (RS). Municija, lično naoružanje i oklopna vozila proizvode se u Tehničko-remontnom zavodu u Bratuncu, te ispostavi ovog preduzeća u Bijeljini.
Profesor sigurnosnih nauka na Banjalučkom fakultetu Duško Vejnović napominje da je izvoz municije, vojnog naoružanja i druge ratne opreme regulisan Zakonom o kontroli vanjskog prometa oružja, vojne opreme i robe posebne namjene.
Moguće političke prepreke
Prema tom Zakonu, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa u Vijeću Ministara BiH nadležno je za izdavanje dozvola za izvoz municije, uz prethodnu saglasnost tri ministarstva – Ministarstva vanjskih poslova BiH, Ministarstva sigurnosti BiH i Ministarstva odbrane BiH. “Ministarstvo vanjske trgovine, po potrebi, može tražiti mišljenje i drugih organa i institucija BiH”, objašnjava Vejnović za DW i dodaje:
„Takav zahtjev može biti upućen i Predsjedništvu BiH, odnosno Državnom parlamentu, a zna se kako se donose odluke u tim institucijama“, napominje Vejnović.
„Bez obzira na to da li se radi o izvozu municije ili naoružanja iz Federacije BiH ili RS-a, tome treba pristupati pažljivo, uvažavajući stavove svih nadležnih predstavnika u institucijama vlasti. BiH je složena država pa bi i u ovom segmentu trebalo voditi računa o različitim političkim interesima“, kaže sagovornik DW-a. Vejnović naglašava da bi „pogrešne odluke“ u vezi sa eventualnim izvozom municije i druge vojne opreme u Ukrajinu mogle dodatno zakomplicirati političke, pa i međunacionalne odnose u BiH. „Zato bi bilo najbolje da se BiH u ovom slučaju drži po strani“, kaže banjalučki profesor.
Očekivanja saveznika – EU i NATO-a
Rusija je 2015. godine „savjetovala“ BiH da ne prodaje oružje Ukrajini, a u tome je imala podršku bivšeg člana Predsjedništva BiH Mladena Ivanića. On je tada govorio da bez podrške međunarodne zajednice, u zemlje u kojima je u toku sukob, BiH ne bi trebala izvoziti oružje i municiju u Ukrajinu.
No, međunarodne okolnosti danas su bitno drugačije. „Ukrajina je žrtva otvorene ruske agresije, a zapadne zemlje, odnosno Evropska unija i NATO, od svojih saveznika, uključujući BiH, očekuju jasan i usklađen stav – nedvosmislenu osudu ruske agresije i podršku Ukrajini“, kaže vojni analitičar Nedžad Ahatović.
Prema podacima Vanjsko-trgovinske komore BiH, na listi zemalja u koje je BiH prošle godine izvozila municiju i drugu vojnu opremu (na osmom mjestu) je i Savezna Republika Njemačka.
Izvor: Deutsche Welle
