Američka fondacija Heritage nije parlament, vlada niti međunarodna institucija. Njeni predstavnici nisu izabrani na izborima u Bosni i Hercegovini, a građanima ove zemlje ne polažu račune. Ipak, ova utjecajna konzervativna organizacija pokušava u evropskim političkim krugovima otvoriti prostor za potpuno preuređenje Bosne i Hercegovine i formiranje trećeg entiteta.
Prema informacijama koje je objavio Klix.ba, predstavnici Heritage fondacije u Briselu su zagovarali ideju trećeg entiteta, dok se njen nekadašnji saradnik Max Primorac sastajao s evropskim desničarima i promovirao političke stavove kojima se Bosna i Hercegovina predstavlja kao propala država.
Primorac je ranije objavio opširan dokument u kojem traži ukidanje OHR-a, uklanjanje stranih sudija iz Ustavnog suda BiH i stvaranje tri etničke federalne jedinice. U izvještaju objavljenom na stranici Heritage fondacije otvoreno se predlaže pretvaranje BiH u konfederalni sistem sastavljen od bošnjačke, hrvatske i srpske jedinice.
Može li, dakle, privatna organizacija iz druge države nesmetano lobirati za promjenu ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine? Može li se takvo djelovanje smatrati napadom na ustavni poredak, pa čak i terorizmom?
Odgovor nije onoliko jednostavan koliko bi se moglo zaključiti iz opravdanog osjećaja bijesa.
Zagovaranje trećeg entiteta nije samo po sebi krivično djelo
Prvo treba napraviti važnu razliku. Heritage nije klasična lobistička kompanija koja formalno zastupa klijenta za ugovorenu naknadu, nego američki konzervativni think tank – organizacija koja pokušava utjecati na javne politike, političke stranke i državne institucije.
To ne znači da je njen utjecaj bezazlen. Naprotiv, takve organizacije često imaju veći pristup centrima moći od zvaničnih predstavnika manjih država. Međutim, pravna kvalifikacija njihovog djelovanja zavisi od toga ko ga finansira, u čije ime nastupaju, kojim metodama djeluju i da li koriste nezakonita sredstva.
Ni samo zagovaranje promjene Ustava nije automatski napad na ustavni poredak. Ustav Bosne i Hercegovine može se mijenjati, ali isključivo kroz propisanu parlamentarnu proceduru. Za izmjene je, između ostalog, potrebna dvotrećinska većina prisutnih zastupnika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.
Zato je dozvoljeno predlagati drugačije uređenje države, pa čak i treći entitet, koliko god takva ideja bila politički opasna, neprihvatljiva ili protivna interesima velikog dijela građana. Demokratija mora dopuštati raspravu i o idejama koje većina smatra pogrešnim.
Granica se prelazi kada se umjesto javnog zagovaranja koriste tajno finansiranje, korupcija, ucjene, prijetnje, obavještajne operacije, organizirane dezinformacije ili drugi nezakoniti načini utjecaja na institucije i političke procese.
Može li se ovo nazvati terorizmom?
Na osnovu dosad javno dostupnih informacija – ne može.
Krivično djelo terorizma ne određuje se prema tome koliko je neka politička ideja opasna ili uvredljiva. Prema Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine, ono podrazumijeva izvršenje teških djela poput napada na život i fizički integritet ljudi, otmica, izazivanja eksplozija, požara, uništavanja infrastrukture ili upotrebe oružja, s ciljem zastrašivanja stanovništva, prisiljavanja vlasti ili ozbiljnog destabiliziranja ustavnih, političkih i društvenih struktura.
Lobiranje, sastanci s političarima i objavljivanje analiza, bez dokaza o nasilju, prijetnjama ili pripremanju takvih djela, ne ispunjavaju ove zakonske elemente.
Nazvati svako neprijateljsko političko djelovanje terorizmom bilo bi pravno netačno, ali i kontraproduktivno. Time bi se Heritageu i njegovim saveznicima omogućilo da se predstave kao žrtve političkog progona, umjesto da se pažnja usmjeri na stvarni problem: netransparentan strani utjecaj na budućnost Bosne i Hercegovine.
Preciznije bi bilo govoriti o pokušaju političkog utjecaja, mogućoj operaciji stranog utjecaja ili političkom djelovanju usmjerenom na promjenu ustavnog poretka. Da li je takvo djelovanje i nezakonito, moglo bi se utvrditi tek nakon provjere finansiranja, nalogodavaca, veza s domaćim političkim strukturama i korištenih metoda.
Šta bi uradila ozbiljna država?
Ozbiljna država ne bi hapsila ljude samo zato što predlažu promjenu njenog uređenja. Ali ne bi ni nijemo posmatrala kako strani centri moći iza zatvorenih vrata promoviraju njenu etničku i teritorijalnu reorganizaciju.
Sjedinjene Američke Države imaju Zakon o registraciji stranih agenata – FARA. Osobe i organizacije koje u SAD-u politički djeluju u interesu stranog nalogodavca u određenim okolnostima moraju javno prijaviti taj odnos, svoje aktivnosti, primljeni novac i troškove. Američko Ministarstvo pravde navodi da je cilj omogućiti vlastima i javnosti da znaju ko djeluje u interesu stranih političkih i drugih subjekata.
Evropska unija također ima Registar transparentnosti, u kojem se objavljuje ko pokušava utjecati na evropske odluke, čije interese zastupa i kojim resursima raspolaže. Sastanci visokih zvaničnika Evropske komisije s interesnim predstavnicima uslovljeni su njihovim upisom u evropski Registar transparentnosti.
Ozbiljna država bi zato:
- utvrdila ko finansira kampanju za preuređenje BiH;
- provjerila postoje li ugovorne ili političke veze s domaćim strankama i zvaničnicima;
- zahtijevala objavljivanje sastanaka, nalogodavaca i utrošenih sredstava;
- obavijestila evropske institucije da se iza lobiranja krije pokušaj promjene međunarodno uspostavljenog ustavnog sistema;
- diplomatski odgovorila vlastitim dokumentima, stručnjacima i sastancima;
- pokrenula istragu ako postoje dokazi o korupciji, prikrivenom finansiranju, prijetnjama ili djelovanju stranih službi.
Evropska unija već ima pravni okvir prema kojem može uvesti zamrzavanje imovine i zabranu putovanja osobama i organizacijama koje podrivaju suverenitet, teritorijalni integritet i ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Vijeće EU je u martu 2026. produžilo taj okvir do 31. marta 2027. godine.
Međutim, trenutno se te mjere ne primjenjuju ni protiv jedne osobe ili organizacije.
Problem nije samo Heritage, nego odsustvo države
Najveći skandal nije to što jedna američka fondacija ima političke stavove o Bosni i Hercegovini. Problem je što BiH gotovo da nema organiziran odgovor na kampanju kojom se u Washingtonu, Briselu i evropskim desničarskim krugovima pokušava promijeniti način na koji se ova država posmatra.
Dok strani lobisti BiH nazivaju neuspjelom državom, njeni predstavnici često se bave međusobnim sukobima, funkcijama i predizbornim kalkulacijama. Nema vidljive državne strategije za suprotstavljanje dezinformacijama, praćenje stranog političkog utjecaja niti koordinirano predstavljanje interesa BiH u ključnim svjetskim centrima.
Prazan prostor uvijek neko popuni. Ako institucije Bosne i Hercegovine ne objašnjavaju međunarodnim partnerima vlastitu poziciju, to će učiniti oni koji državu žele prikazati kao nemoguću, privremenu i spremnu za novo etničko prekrajanje.
Heritage ima pravo zastupati političke ideje. Bosna i Hercegovina ima obavezu utvrditi ko te ideje finansira, u čije ime se šire i da li se pritom prelazi granica zakonitog političkog djelovanja.
To se ne radi histeričnim optužbama za terorizam. Radi se zakonima o transparentnosti, sigurnosnim provjerama, diplomatskom ofanzivom i institucijama koje štite državu čak i onda kada su njeni političari zauzeti zaštitom vlastitih pozicija.
Slabe države se ljute kada ih drugi pokušavaju prekrajati. Ozbiljne države otkriju ko to radi, čijim novcem, u čijem interesu – i odgovore svim raspoloživim pravnim i diplomatskim sredstvima.