Dok hiljade ljudi koji su rođeni u Bosni i Hercegovini godinama rješavaju komplikovana pitanja državljanstva, prebivališta i ličnih dokumenata, država pojedinim stranim državljanima omogućava da bh. pasoš dobiju po posebnoj proceduri – kao osobe od „naročite koristi za Bosnu i Hercegovinu“.
Prema podacima objavljenim u medijima, tokom posljednje tri i po godine na ovaj način državljanstvo BiH dobile su 43 osobe, dok je 13 zahtjeva odbijeno. Međutim, mnogo važnije od samog broja jeste pitanje na koje javnost još nema dovoljno jasan odgovor: ko procjenjuje da je neko posebno koristan za državu i na osnovu kojih konkretnih rezultata?
Šta znači „naročita korist“?
Član 13. Zakona o državljanstvu BiH omogućava da osoba čija se naturalizacija smatra naročito korisnom za državu dobije državljanstvo bez ispunjavanja dijela uslova koji važe u redovnom postupku.
Takva mogućnost sama po sebi nije sporna. Brojne države imaju posebne procedure za vrhunske sportiste, naučnike, umjetnike, investitore i druge ljude čije znanje, rezultati ili međunarodni ugled mogu koristiti zemlji.
Problem nastaje kada kriteriji nisu dovoljno precizni, kada su preporuke šturo obrazložene, a javnosti ostane nepoznato kakvu je konkretnu korist država dobila zauzvrat.
Prema informacijama Ministarstva civilnih poslova BiH, zahtjev se podnosi Vijeću ministara preko ovog ministarstva. Kandidat mora priložiti preporuku nadležnog državnog ministarstva, entitetske vlade, privredne komore, Olimpijskog komiteta BiH ili registriranog sportskog saveza na nivou države.
Traže se i uvjerenja o nekažnjavanju i nevođenju krivičnog postupka u zemlji porijekla, dok Ministarstvo kompletira dokumentaciju i predmet prosljeđuje Vijeću ministara, koje donosi konačnu odluku.
Preporuke bez dovoljno dokaza
Ministarstvo civilnih poslova ranije je upozorilo da su pojedine institucije izdavale preporuke koje nisu bile dovoljno obrazložene niti potkrijepljene konkretnim dokazima. Prema obrazloženju Ministarstva, upravo je to bio jedan od razloga za pripremu novog pravilnika.
Drugim riječima, institucija koja preporučuje kandidata može ga proglasiti naročito korisnim, dok Ministarstvo civilnih poslova provjerava formalnu ispravnost dokumentacije i pribavlja sigurnosne provjere, ali ne ocjenjuje stvarnu vrijednost kandidatovog doprinosa državi. Ta procjena na kraju ostaje Vijeću ministara.
Tu se nalazi najveća slabost postojećeg sistema. Ako ne postoje dovoljno precizni i mjerljivi kriteriji, „naročita korist“ može postati rastezljiva politička kategorija.
Novi pravilnik zaustavljen bez podrške SNSD-a
Na dnevnom redu 117. sjednice Vijeća ministara BiH, održane 30. jula 2026. godine, nalazio se novi pravilnik o postupku sticanja državljanstva osoba koje se smatraju naročito korisnim za BiH.
Predložene promjene trebalo je da pooštre proceduru, uvedu kvalitetnija obrazloženja i konkretnije dokaze o rezultatima kandidata te, uz određene izuzetke, poznavanje jednog od jezika u službenoj upotrebi u BiH.
Prijedlog, prema objavljenim informacijama, nije dobio potrebnu podršku ministara iz SNSD-a.
Javnosti, međutim, nije ponuđeno uvjerljivo objašnjenje zbog čega bi jasniji kriteriji predstavljali problem. Ako je postojeća procedura dovoljno dobra, onda bi institucije morale objasniti kako sprečavaju površne preporuke. Ako nije, onda bi trebalo podržati njeno poboljšanje.
Imena se objavljuju, obrazloženja uglavnom ne
Odluke o prijemu pojedinaca u državljanstvo objavljuju se u „Službenom glasniku BiH“. U njima se mogu pronaći lični podaci osobe i pravni osnov odluke, ali se uglavnom ne navodi detaljno obrazloženje zbog čega je upravo ta osoba proglašena naročito korisnom za državu.
To stvara privid transparentnosti. Javnost može saznati ko je primljen u državljanstvo, ali najčešće ne može saznati šta je ta osoba prethodno uradila za BiH, ko ju je preporučio i kakve rezultate država očekuje nakon dodjele državljanstva.
To ne znači da su odluke nužno sporne niti da osobe koje su dobile državljanstvo treba unaprijed sumnjičiti. Među njima mogu biti sportisti, privrednici, stručnjaci i ljudi čiji je doprinos potpuno opravdan. Upravo zbog njihove zaštite, ali i zaštite interesa države, obrazloženja moraju biti jasnija.
Državljanstvo nije politička usluga
Bh. državljanstvo podrazumijeva niz trajnih prava i obaveza. Zbog toga njegova dodjela ne smije zavisiti od nečije političke bliskosti, poznanstva ili jedne neobrazložene preporuke.
Najmanje što bi institucije morale objavljivati jeste naziv organa koji je kandidata preporučio, oblast u kojoj je osoba posebno korisna, sažetak dokazanih rezultata i jasno obrazloženje interesa Bosne i Hercegovine. Uz zaštitu osjetljivih ličnih podataka, Vijeće ministara moglo bi objavljivati i godišnji izvještaj o svim odobrenim i odbijenim zahtjevima.
Suštinsko pitanje zato nije treba li BiH privlačiti uspješne i sposobne ljude. Naravno da treba. Pitanje je hoće li ih birati prema provjerljivim rezultatima ili prema kriterijima koji ostaju sakriveni iza zatvorenih vrata.
Ako je neko zaista od naročite koristi za Bosnu i Hercegovinu, institucijama ne bi trebalo biti teško da građanima objasne u čemu se ta korist ogleda.