Američki državni dug prvi put u historiji premašio je 40 biliona dolara. Granica koja je donedavno izgledala gotovo nezamislivo probijena je 18. augusta, kada je ukupan dug Sjedinjenih Američkih Država dostigao 40.047.425.768.420 dolara.
Prije manje od deset godina, početkom 2017, američki dug iznosio je približno 19,95 biliona dolara. To znači da se u periodu kraćem od jedne decenije više nego udvostručio.
Još je dramatičnija brzina posljednjeg povećanja. Dug je granicu od 39 biliona dolara prešao u martu ove godine, a do 40 biliona stigao je za samo pet mjeseci. Sjedinjenim Državama trebalo je gotovo 200 godina da akumuliraju prvi bilion dolara duga. Sada se novi bilion dodaje za nekoliko mjeseci.
Međutim, najvažnije pitanje nije može li Amerika otplatiti svih 40 biliona dolara sutra – jer to niko od nje i ne traži. Pravo pitanje jeste koliko će godišnje koštati održavanje tolikog duga i šta će se dogoditi kada kamate počnu potiskivati odbranu, infrastrukturu, zdravstvo i druge državne prioritete.
Američka dužnička kriza zato nije priča o iznenadnom bankrotu. To je priča o postepenom gubitku finansijske slobode najmoćnije države svijeta.
Šta zapravo znači 40 biliona dolara?
U engleskom jeziku koristi se izraz „40 trillion dollars“, što u bosanskom brojčanom sistemu odgovara iznosu od 40 biliona dolara. Nije riječ o 40 milijardi, kako se ovaj podatak ponekad pogrešno prevodi.
Prema podacima američkog Ministarstva finansija, ukupan iznos od 40,047 biliona sastoji se iz dva dijela:
- približno 32,266 biliona dolara duga drže građani, banke, investicioni fondovi, Federalne rezerve, strane države i drugi investitori;
- oko 7,782 biliona dolara predstavlja dug prema američkim državnim fondovima i institucijama, među kojima su fondovi socijalnog osiguranja.
Za ekonomiste je važniji prvi iznos – dug koji drži javnost – jer on neposredno utiče na tržišta kapitala, kamatne stope i troškove finansiranja države.
Prema procjeni Kongresnog ureda za budžet, dug koji drži javnost tokom 2026. iznosi oko 101 posto američkog bruto domaćeg proizvoda. Drugim riječima, taj dio duga već približno odgovara vrijednosti svega što američka ekonomija proizvede za godinu dana. Kongresni ured za budžet procjenjuje da će taj odnos do 2036. porasti na 120 posto BDP-a, više od historijskog rekorda zabilježenog neposredno nakon Drugog svjetskog rata.
Kada se ukupan dug podijeli s brojem stanovnika, dolazi se do približno 117.000 dolara po svakom Amerikancu. To, naravno, ne znači da će svakom građaninu stići takav račun. Pokazuje, međutim, veličinu obaveze koju će posredno finansirati sadašnji i budući poreski obveznici.
Nije kriv samo jedan predsjednik
Američki političari pokušavaju odgovornost za dug prebaciti na suprotnu stranku, ali brojke ne potvrđuju priču o jednom krivcu.
Dug je rastao tokom republikanskih i demokratskih administracija. Prema podacima izvedenim iz evidencije Ministarstva finansija, za vrijeme dva mandata Donalda Trumpa povećan je za približno 11,6 biliona dolara, dok je tokom mandata Joea Bidena porastao za oko 8,5 biliona.
Dio tog povećanja posljedica je vanrednog zaduživanja tokom pandemije koronavirusa. Međutim, pandemija ne može objasniti sve. Dug je nastavio ubrzano rasti i nakon prestanka najvećih zdravstvenih i ekonomskih mjera.
Amerika već decenijama troši više nego što prikupi porezima. Troškove povećavaju socijalno i zdravstveno osiguranje sve starijeg stanovništva, vojni budžet, poreske olakšice, ratovi, ekonomske krize, političko odbijanje smanjenja popularnih programa, ali i sve skuplje kamate.
Svaka vlast obećava smanjenje rasipanja. Gotovo nijedna ne želi biračima saopćiti neugodnu istinu: ozbiljno stabiliziranje duga zahtijevalo bi kombinaciju većih prihoda i ograničavanja dijela javne potrošnje.
Amerika će 2026. na kamate potrošiti više od bilion dolara
Najveća opasnost nije sama nominalna vrijednost duga, nego cijena njegovog servisiranja.
Dok su kamatne stope bile vrlo niske, Washington se mogao zaduživati relativno jeftino. Međutim, stare obveznice postepeno dospijevaju i zamjenjuju se novim, skupljim zaduženjem. Što je dug veći, čak i mala promjena prosječne kamatne stope proizvodi ogroman dodatni trošak.
Kongresni ured za budžet procjenjuje da će neto izdaci za kamate u fiskalnoj 2026. premašiti bilion dolara. To je oko 69 milijardi dolara više nego prethodne godine. Do 2036. godišnji trošak kamata mogao bi porasti na 2,1 bilion dolara.
Kamate tada više nisu sporedna stavka u budžetu. Postaju jedan od njegovih najvećih troškova.
Američka vlada više se ne zadužuje samo da bi gradila puteve, finansirala vojsku ili pomagala stanovništvu. Pošto budžetski prihodi nisu dovoljni za sve rashode, novo zaduženje posredno služi i za pokrivanje kamata na ranije dugove.
Tako nastaje opasan krug: veći dug proizvodi veće kamate, veće kamate povećavaju deficit, a veći deficit zahtijeva novo zaduživanje.
Za fiskalnu 2026. predviđen je budžetski deficit od približno 1,9 biliona dolara. Do 2036. mogao bi narasti na 3,1 bilion godišnje, čak i ako američka ekonomija ne uđe u veliku recesiju.
Granica zaduživanja sve je bliža
Kongres i predsjednik su u julu 2025. zakonsku granicu američkog duga povećali na 41,104 biliona dolara. Prelaskom iznosa od 40 biliona, američka država približila se novom političkom sukobu oko limita zaduživanja.
Važno je razumjeti da podizanje limita ne predstavlja odobravanje nove potrošnje. Ono Ministarstvu finansija omogućava da se zaduži kako bi platilo obaveze koje su Kongres i administracija već ranije odobrili.
Ako se limit ponovo ne poveća ili privremeno suspendira, američka vlada morat će koristiti vanredne računovodstvene mjere. Krajnji neuspjeh političkog dogovora mogao bi dovesti do kašnjenja u izvršavanju obaveza, što bi potreslo svjetska tržišta.
Sjedinjene Države vjerovatno neće bankrotirati zato što su dostigle 40 biliona dolara duga. Mnogo neposredniji rizik predstavlja politička igra s granicom zaduživanja i povjerenjem investitora.
Zašto Amerika još nije pred bankrotom?
Poređenje američkog duga s dugom običnog domaćinstva može biti privlačno, ali nije potpuno tačno.
Amerika se zadužuje u vlastitoj valuti. Američki dolar je najvažnija svjetska rezervna valuta, a državne obveznice SAD-a i dalje se smatraju jednom od ključnih sigurnih investicija. Njih kupuju banke, fondovi, centralne banke, kompanije i države širom svijeta.
Od 30,2 biliona dolara duga koji je javnost držala krajem septembra 2025, oko 70 posto bilo je u rukama američkih subjekata, a približno 30 posto kod stranih investitora. Najveći strani vlasnici bili su investitori iz Japana, Velike Britanije i Kine.
Zbog veličine američke ekonomije, poreskih prihoda, političke i vojne moći te posebne uloge dolara, granica od 40 biliona neće automatski izazvati kolaps.
Ali činjenica da Amerika može nastaviti pozajmljivati ne znači da to može činiti bez posljedica.
Međunarodni monetarni fond procjenjuje da je ukupni dug američkog državnog sektora u 2025. iznosio 123,9 posto BDP-a te upozorava da bi, uz nastavak sadašnjih politika, mogao premašiti 140 posto BDP-a već do 2031. godine. IMF ocjenjuje da je kratkoročni rizik dužničke krize i dalje nizak, ali da rastući odnos duga prema BDP-u predstavlja sve veći rizik za američku i svjetsku ekonomiju. Detaljna procjena objavljena je u izvještaju IMF-a.
Kako američki dug utiče na ostatak svijeta?
Američke obveznice predstavljaju osnovu velikog dijela svjetskog finansijskog sistema. Kada investitori počnu tražiti veće kamate da bi posuđivali novac Washingtonu, posljedice se ne zadržavaju unutar američkih granica.
Rast prinosa na američke obveznice može podići cijenu zaduživanja drugim državama i kompanijama. Kapital se povlači iz rizičnijih tržišta i usmjerava prema dolarima, što može oslabiti valute manjih ekonomija i otežati otplatu dugova denominiranih u američkoj valuti.
Zemlje poput Bosne i Hercegovine nisu direktno ugrožene samom cifrom od 40 biliona dolara. Ipak, rast globalnih kamatnih stopa može poskupjeti kredite, usporiti investicije i smanjiti dostupnost kapitala. Ako američki dug doprinese novom periodu finansijske nestabilnosti, posljedice će osjetiti i male evropske ekonomije.
Pojavljuje se i dugoročnije geopolitičko pitanje. Ako investitori počnu sumnjati u sposobnost američke politike da kontroliše budžet, dio država mogao bi ubrzati traženje alternativa dolaru i američkim obveznicama.
Takav proces ne bi se dogodio preko noći. Trenutno ne postoji valuta ni tržište kapitala koje može u potpunosti zamijeniti dolar. Međutim, povjerenje na kojem počiva američka finansijska moć nije neograničeno.
Supersila koja troši prostor za buduće krize
Amerika još ima ekonomsku snagu da nosi ogroman dug. Problem je što svakim novim bilionom smanjuje prostor za odgovor na buduće krize.
Ako izbije nova recesija, rat, pandemija ili velika finansijska kriza, država će ponovo morati snažno intervenirati. To će činiti iz pozicije mnogo većeg duga i znatno viših troškova kamata nego ranije.
Zbog toga 40 biliona dolara nije granica nakon koje će se američka ekonomija iznenada srušiti. To je upozorenje da je fiskalna politika najveće svjetske sile ušla u period u kojem će svaka nova kriza biti skuplja, a svaki politički kompromis bolniji.
Najveća prijetnja Americi možda neće doći od Kine, Rusije ili nekog novog globalnog suparnika. Može doći iz njenog budžeta – iz trenutka u kojem će servisiranje jučerašnje potrošnje početi određivati koliko moći Washington može koristiti sutra.