Zdravstveno stanje Ratka Mladića, pravosnažno osuđenog na doživotni zatvor zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, navodno je drastično pogoršano. Njegov sin Darko Mladić ponovo je zatražio da nekadašnji komandant Vojske Republike Srpske bude prebačen iz Haga u Srbiju kako bi posljednje dane proveo uz porodicu.
Prema tvrdnjama porodice, Mladić je u terminalnoj fazi bolesti, gotovo potpuno je izgubio sposobnost govora, vezan je za postelju, a ljekari su procijenili da bi mogao živjeti još samo nekoliko sedmica.
Darko Mladić tvrdi da je porodica dobila pisani izvještaj prema kojem se njegovom ocu ukida dio terapije jer više ne daje rezultate. Nije, međutim, objavljeno o kojoj terapiji je riječ niti je Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove zvanično potvrdio procjenu da su Mladiću ostale svega sedmice života.
Tokom posjete 20. augusta, porodica je s njim provela više od četiri sata. Prema riječima njegovog sina, Mladić za to vrijeme nije izgovorio nijednu riječ, dio posjete je prespavao, a članovi porodice nisu bili sigurni koliko ih je mogao pratiti.
Sud je već odbio zahtjev za puštanje
Zahtjevi Mladićeve porodice i odbrane nisu novi. U aprilu 2026. zatraženo je njegovo prijevremeno ili privremeno puštanje u Srbiju iz humanitarnih razloga, uz obrazloženje da se njegovo zdravstveno stanje nepovratno pogoršava.
Mehanizam u Hagu je 14. maja odbio zahtjev. Sud je prihvatio da se Mladić nalazi u završnoj fazi života, ali je zaključio da u pritvorskoj bolnici dobija odgovarajuću medicinsku i palijativnu njegu. Utvrđeno je i da nije dokazano da bi u Srbiji mogao dobiti liječenje koje mu već nije dostupno u Nizozemskoj.
Prema izvještaju Reutersa o sudskoj odluci, Mehanizam je zaključio da bi premještanje teško bolesnog pacijenta moglo donijeti dodatne rizike, bez stvarne medicinske koristi.
Porodica, ipak, insistira da zahtjev nije motiviran mogućnošću drugačijeg liječenja, već željom da Mladić umre u Srbiji, gdje bi njegovi najbliži mogli svakodnevno biti uz njega.
Omogućene desetine posjeta
Tvrdnja da Mladić mora biti pušten kako bi mogao biti uz porodicu nije ostala bez odgovora suda. Prema podacima iz odluke koje je objavio Fond za humanitarno pravo, od augusta 2025. do maja 2026. omogućene su mu ukupno 93 fizičke ili videoposjete, koje su trajale od pola sata do sedam sati.
Porodici je omogućeno i do deset cjelodnevnih posjeta mjesečno, dok je uprava ostavila mogućnost odobravanja dodatnih posjeta i boravka članova porodice uz njega tokom posljednjih dana života.
Zbog toga je većina konsultovanih sudija zaključila da ostanak u pritvorskoj bolnici ne predstavlja nečovječno ili ponižavajuće postupanje. Jedan sudija podržao je puštanje zbog terminalne faze bolesti, ali se većina usprotivila.
Kakve je uslove imao tokom 15 godina u Hagu?
Ratko Mladić je uhapšen u Srbiji 26. maja 2011, nakon gotovo 16 godina skrivanja. Pet dana kasnije prebačen je u Hag, gdje se nalazi već više od 15 godina.
Pritvorska jedinica Ujedinjenih nacija u Scheveningenu funkcioniše prema međunarodnim standardima za postupanje s osobama lišenim slobode. Pritvorenici imaju zasebne ćelije s tušem i toaletom, pristup biblioteci, prostoru za vježbanje, vjerskoj službi, televiziji i štampi te mogućnost redovnih kontakata s porodicom i advokatima.
U jedinici postoji medicinska služba koja pruža svakodnevnu i hitnu zdravstvenu zaštitu, dok se pacijenti kojima je potrebna specijalistička pomoć prebacuju u nizozemske bolnice. Rad ustanova nadzire i Međunarodni komitet Crvenog križa. Mehanizam navodi da medicinska njega mora odgovarati standardima dostupnim u lokalnoj zajednici.
Mladić se od 2024. nalazi u pritvorskoj bolnici i prima palijativnu njegu. Tokom posljednjih godina više puta je hospitaliziran zbog neuroloških, kardiovaskularnih i drugih zdravstvenih problema.
Presuda koja se ne može odvojiti od zahtjeva za milost
Ratko Mladić nije običan zatvorenik niti osoba koja u Hagu čeka suđenje. On je pravosnažno osuđen za genocid u Srebrenici, progon, istrebljivanje, ubistva, deportacije, prisilno premještanje, terorisanje građana Sarajeva, protivpravne napade na civile i uzimanje pripadnika UN-a za taoce.
Žalbeno vijeće je 2021. potvrdilo njegovu doživotnu kaznu. Sudski je utvrđeno da je učestvovao u udruženim zločinačkim poduhvatima čiji su ciljevi bili uklanjanje Bošnjaka i Hrvata s teritorija na koje je rukovodstvo bosanskih Srba polagalo pravo, terorisanje Sarajeva i eliminisanje Bošnjaka iz Srebrenice. Pravosnažna presuda i utvrđeni zločini dostupni su u dokumentaciji Mehanizma.
Udruženja žrtava zbog toga se protive njegovom premještanju u Srbiju, upozoravajući da bi ono u političkom ambijentu u kojem se Mladić i dalje glorificira moglo biti predstavljeno kao njegova simbolična pobjeda, a ne kao isključivo humanitarna mjera.
Pravo na liječenje nije isto što i pravo na slobodu
Teško zdravstveno stanje osuđenika ne briše zločine niti poništava pravosnažnu presudu. Istovremeno, ozbiljnost počinjenih djela ne ukida njegovo pravo na medicinsku njegu i dostojanstven tretman.
Upravo se u tome vidi razlika između pravde i osvete. Mladić mora imati ljekare, terapiju, žalbene postupke, advokate i mogućnost kontakta s porodicom – prava koja njegove žrtve nisu imale.
Ali pravo na humano postupanje nije automatski i pravo da doživotnu kaznu završi kod kuće. Dok god sud utvrđuje da mu se u Hagu pruža odgovarajuća njega i da porodica može biti uz njega, odluka o ostanku u pritvorskoj bolnici nije uskraćivanje ljudskosti, već izvršenje kazne izrečene za najteže zločine počinjene na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.