Smjena dugogodišnjeg direktora programa i vijesti N1 Bosne i Hercegovine Amira Zukića ne može se posmatrati kao izolovana kadrovska odluka. Dolazi nakon promjene vlasništva nad jednom od najvažnijih regionalnih medijskih mreža, ranijih smjena u Srbiji i sve glasnijih najava racionalizacije poslovanja, povezivanja N1 s Euronewsom i smanjenja broja zaposlenih.
Još nema javno dostupnog dokaza da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić osmislio i proveo preuzimanje N1, Nove, Danasa, Radara i drugih medija okupljenih u Adria News Networku. Nema ni službene potvrde da je donesena odluka o spajanju N1 i Euronewsa ili o otpuštanju desetina novinara.
Ali postoji dovoljno činjenica zbog kojih se ono što se događa ne može proglasiti običnim preslagivanjem unutar privatne kompanije.
Promijenjen je vlasnik. Promijenjena je regionalna upravljačka struktura. Smijenjeni su ključni ljudi koji su godinama vodili redakcije. Sada su promjene stigle i do Sarajeva.
Kada se sve to događa medijima koji su godinama bili među najglasnijim kritičarima vlasti Aleksandra Vučića, sumnja javnosti nije teorija zavjere. Ona je logična posljedica niza događaja za koje novi vlasnik i uprava još nisu ponudili dovoljno uvjerljiva objašnjenja.
Amir Zukić nije bio samo direktor
Prema informacijama koje je objavio portal Vijesti.ba, Amir Zukić smijenjen je s pozicije direktora N1 BiH.
Zukić je na čelu bosanskohercegovačke redakcije N1 bio od njenog osnivanja 2014. godine. Tokom više od 12 godina učestvovao je u izgradnji televizije koja je postala jedan od najutjecajnijih izvora informacija u zemlji, posebno u trenucima političkih kriza, protesta, izbora, prirodnih katastrofa i drugih velikih događaja.
Pod njegovim rukovodstvom N1 je razvio prepoznatljiv informativni program, reportersku mrežu i emisije u kojima su političari bili izloženi pitanjima koja na mnogim drugim televizijama nikada ne bi dobili.
Smjena čovjeka koji je praktično od početka vodio projekat zato nije isto što i redovna promjena menadžera u trgovačkom lancu. U informativnom mediju rukovodilac programa utiče na izbor tema, profesionalne standarde, zaštitu novinara i spremnost redakcije da se suprotstavi političkim i poslovnim pritiscima.
Novi vlasnik ima pravo mijenjati menadžment. Javnost, međutim, ima pravo znati zašto se mijenjaju ljudi koji su stvorili vrijednost zbog koje je taj medij uopće kupljen.
Ko je donio odluku o smjeni Amira Zukića? Koji su profesionalni ili poslovni razlozi? Ko će ga zamijeniti? Ostaje li Zukić u redakciji? Hoće li biti promijenjena uređivačka politika? Koliko je radnih mjesta u BiH ugroženo?
Bez odgovora na ta pitanja, službena obećanja o nezavisnosti ostaju samo korporativne fraze.
Nisu „opozicioni“, nego kritički mediji
N1, Nova, Danas i Radar često se nazivaju opozicionim medijima. To je politički korisna, ali pogrešna etiketa.
Profesionalni medij ne bi trebao pripadati ni vlasti ni opoziciji. Njegov posao je kontrolisati one koji imaju moć. Budući da izvršna vlast raspolaže državnim budžetom, policijom, javnim preduzećima i institucijama, logično je da je najveći dio kritičkog novinarstva usmjeren prema vlasti.
U Srbiji, gdje veliki broj nacionalnih televizija i tabloida otvoreno podržava Vučića i Srpsku naprednu stranku, svako novinarsko pitanje koje nije unaprijed dogovoreno lako se proglašava opozicionim djelovanjem.
Time se profesionalno novinarstvo namjerno izjednačava sa stranačkom propagandom.
N1 nije važan zato što podržava određenu opozicionu stranku, nego zato što vlastima i opoziciji daje prostor, provjerava njihove tvrdnje i postavlja neugodna pitanja. Ako takav medij nestane ili bude pretvoren u još jedan bezlični kanal sa saopćenjima i protokolarnim vijestima, neće izgubiti samo opozicija. Izgubit će javnost.
Snimak zbog kojeg se sumnje ne mogu odbaciti
Najozbiljniji razlog za sumnju u političku pozadinu promjena predstavlja razgovor generalnog direktora United Groupa Stana Millera i direktora državnog Telekoma Srbija Vladimira Lučića, koji su objavili KRIK i međunarodna istraživačka mreža OCCRP.
U razgovoru su dvojica direktora raspravljala o smjeni tadašnje izvršne direktorice United Medije Aleksandre Subotić. Lučić je tvrdio da njenu smjenu traži predsjednik Srbije, dok je Miller rekao da kompaniju mora učiniti „veoma malom u Srbiji“.
United Group je potvrdio autentičnost snimka, ali je saopćio da je razgovor nepotpun i izvučen iz šireg konteksta. Nije pronađen direktan dokaz da je Vučić lično naredio kadrovske promjene. OCCRP
Ipak, događaji koji su uslijedili teško se mogu zanemariti.
Aleksandra Subotić je otišla iz kompanije. Direktor programa N1 Srbija Igor Božić uklonjen je s rukovodeće pozicije, a kontrolu nad više kompanija i medija dobili su novi regionalni direktori. Vreme
Nakon toga je Adria News Network, u kojem posluju N1, Nova S, Danas, Radar, Nova.rs, Vijesti i drugi regionalni mediji, prodat grupaciji ALPAC Capital.
Sada je smijenjen i Amir Zukić.
Nijedan od tih događaja sam za sebe ne dokazuje Vučićev plan. Kada se poredaju hronološki, oni stvaraju obrazac koji zahtijeva mnogo ozbiljnije objašnjenje od tvrdnje da je riječ o „povećanju efikasnosti“.
Ko je ALPAC Capital?
ALPAC Capital je portugalska investiciona grupacija koja je većinski vlasnik međunarodne televizijske mreže Euronews.
Prilikom objave kupoprodaje United Group i ALPAC tvrdili su da ugovor sadrži mehanizme kojima se štite uređivačka i funkcionalna nezavisnost medija, razdvajaju komercijalni i urednički interesi te zadržava nezavisno savjetodavno tijelo. Nova grupacija obuhvata više od 1.000 novinara i drugih zaposlenih, a njeni mediji dopiru do publike od više od 16 miliona ljudi. United Group
Međutim, Reporteri bez granica upozorili su da nije javno poznat izvor novca kojim se finansira kupovina Adria News Networka. ALPAC nije odgovorio toj organizaciji na pitanja o finansiranju i konkretnim garancijama uređivačke nezavisnosti.
Reporteri bez granica ovu prodaju nazivaju „medijskim zemljotresom na Balkanu“ i traže provjerljive, pravno obavezujuće mehanizme zaštite redakcija. Reporteri bez granica
Zabrinutost dodatno povećava način na koji je ALPAC kupio Euronews. Zajednička istraga portala Direkt36, Le Mondea i portugalskog Expressa pokazala je da su u finansiranju te akvizicije učestvovali mađarski državni fond i kompanija bliska tadašnjem sistemu Viktora Orbána, političkog saveznika Aleksandra Vučića.
To ne dokazuje da ALPAC danas djeluje prema Vučićevim instrukcijama. Dokazuje, međutim, da pitanja o porijeklu novca i političkim vezama novog vlasnika nisu izmišljena niti nevažna.
Hoće li N1 biti spojen s Euronewsom?
Za sada nema zvanične potvrde potpunog spajanja N1 i Euronewsa niti javno objavljenog plana masovnih otkaza.
Poslovno gledano, ipak, mogućnost povezivanja je realna. Kada jedan vlasnik kontrolira dvije velike informativne mreže, prirodno je očekivati pokušaj objedinjavanja administracije, tehnologije, prodaje oglasa, međunarodnih sadržaja i dijela produkcije.
U poslovnom jeziku to se zove uklanjanje duplih funkcija i stvaranje sinergije. U životu zaposlenih to obično znači otkaze.
Najrealniji kratkoročni scenarij nije trenutno gašenje N1. Vjerovatnije je da će brend ostati, dok će vlasnik pokušati smanjiti troškove, objediniti pojedine službe i centralizirati odlučivanje.
Upravo se u takvim procesima najlakše uklanjaju ljudi koji imaju vlastiti profesionalni autoritet i koji se protive političkim ili komercijalnim pritiscima.
Uređivačka politika ne mora se promijeniti naredbom da se od sutra hvali Vučić. Može se promijeniti mnogo tiše: smanjenjem budžeta, ukidanjem emisija, neprodužavanjem ugovora, ograničavanjem putovanja i terenskog rada, izborom „jeftinijih“ tema i postavljanjem rukovodilaca koji razumiju šta vlasnik očekuje i bez pisane naredbe.
Najefikasnija cenzura nije zabrana. To je samocenzura ljudi koji znaju da sljedeći ugovor zavisi od toga koliko su pitanja spremni prešutjeti.
Šta će biti s novinarima u BiH?
Bosanskohercegovačko medijsko tržište nema kapacitet da bezbolno prihvati desetine iskusnih televizijskih novinara, producenata, snimatelja i urednika.
Nakon gašenja Al Jazeere Balkans više od 200 medijskih profesionalaca u Sarajevu i drugim gradovima regije ostalo je bez posla. BHRT se nalazi u gotovo trajnoj finansijskoj krizi. Brojni privatni mediji rade s ograničenim budžetima, niskim platama i nesigurnim ugovorima.
Ako otkazi zahvate i N1 BiH, dio najpoznatijih novinara vjerovatno će pronaći angažman na drugim televizijama, portalima ili u međunarodnim organizacijama. Neki će pokušati pokrenuti vlastite podcaste, portale i kanale na društvenim mrežama.
Ali novinarski kanal na YouTubeu nije zamjena za ozbiljnu televizijsku redakciju.
Istraživačko i terensko novinarstvo zahtijeva novac, pravnu zaštitu, snimatelje, montažu, produkciju, dopisnike i vrijeme. Pojedinac može privući publiku, ali teško može sam održavati reportersku mrežu širom zemlje.
Mnogi manje poznati radnici neće imati ni tu mogućnost. Završit će u odnosima s javnošću, marketingu, državnim institucijama ili potpuno napustiti profesiju. Bosna i Hercegovina tako neće izgubiti samo radna mjesta nego i godine iskustva, kontakte, institucionalno pamćenje i ljude sposobne provjeriti šta političari pokušavaju sakriti.
Isplati li se uopće biti novinar?
Finansijski gledano, sve se manje isplati.
Novinari rade pod političkim pritiscima, izloženi su prijetnjama, tužbama, javnom vrijeđanju i nesigurnim ugovorima. Kada izgrade kredibilitet, publiku i medij, o njihovoj sudbini na kraju odlučuju investicioni fondovi i vlasnici čija imena većina zaposlenih nikada nije ni čula.
Prema podacima Udruženja BH novinari, profesionalni i radni uslovi u privatnim medijima dodatno su pogoršani tokom 2025. godine. BiH je 2026. pala na 90. mjesto Svjetskog indeksa medijskih sloboda – najlošiju poziciju u posljednjih 25 godina. Novinari su izloženi političkim pritiscima, ekonomskom iscrpljivanju, SLAPP tužbama i sve češćim prijetnjama. BH novinari
Društveno gledano, profesionalno novinarstvo nikada nije bilo potrebnije.
U svijetu lažnih vijesti, političke propagande i sadržaja proizvedenih da izazovu bijes, neko još mora provjeravati činjenice, pratiti javni novac i pitati vlast odakle joj imovina, kome dodjeljuje poslove i zašto krši zakone.
U autoritarnom sistemu mogu postojati stotine televizija i portala, ali bez slobodnih novinara oni nisu mediji. Oni su razglas vlasti i vlasnika.
Ko mora zaštititi redakcije?
Od novog vlasnika treba zahtijevati javne i precizne odgovore:
- Koliko je radnih mjesta planirano ukinuti u svakoj državi?
- Postoji li plan organizacijskog povezivanja N1 i Euronewsa?
- Ko je donio odluku o smjeni Amira Zukića i zbog čega?
- Ko će imenovati buduće urednike i direktore?
- Može li uređivački savjet spriječiti politički motivisanu smjenu?
- Hoće li novinari imati pravo žalbe nezavisnom tijelu?
- Iz kojih izvora je finansirana kupovina?
- Hoće li biti sačuvane postojeće redakcije, emisije i dopisničke mreže?
Profesionalna udruženja i sindikati moraju insistirati na poštivanju radnih prava, transparentnim kriterijima i adekvatnim otpremninama. Regulatori ne bi smjeli posmatrati samo formalnu promjenu vlasništva, nego i utjecaj koncentracije medija na pluralizam i pravo građana da dobiju različite informacije.
Najvažniju ulogu ipak ima publika. Nezavisno novinarstvo neće preživjeti ako građani smatraju da informacija mora biti besplatna, dok istovremeno prihvataju da političke stranke i veliki kapital finansiraju medije koji im govore samo ono što žele čuti.
Smjena jednog direktora može biti početak mnogo veće priče
Možda će ALPAC zaista sačuvati N1, investirati u njegov razvoj i poštovati najavljene garancije nezavisnosti. Takvu mogućnost ne treba unaprijed odbaciti.
Ali povjerenje se ne traži saopćenjem. Ono se stiče postupcima.
Ako novi vlasnik prvo mijenja ljude koji su izgradili redakcije, a tek poslije objašnjava šta namjerava, onda je javnost opravdano zabrinuta. Ako nakon promjene vlasništva slijede otkazi novinarima prepoznatljivim po kritičkom odnosu prema vlasti, bit će još teže povjerovati da je riječ samo o poslovnoj racionalizaciji.
Smjena Amira Zukića zato nije samo pitanje njegove profesionalne sudbine. Ona je test namjera novog vlasnika i upozorenje cijelom medijskom prostoru Bosne i Hercegovine.
Ako N1 bude profesionalno oslabljen, neće nestati samo jedna emisija ili nekoliko radnih mjesta. Nestat će još jedan prostor u kojem se moćnicima mogu postavljati pitanja koja ne žele čuti.
Diktature se ne grade samo hapšenjem novinara i zatvaranjem televizija. Grade se i kupovinom medija, smjenama urednika, ekonomskim iscrpljivanjem redakcija i stvaranjem osjećaja da se profesionalnost više ne isplati.
Zato danas nije najvažnije pitanje ko će doći na mjesto Amira Zukića.
Najvažnije pitanje je: ko će sutra ostati da pita vlast ono što ona ne želi da bude pitana?