Aleksandar Vučić kaže da ne razumije zašto Ratku Mladiću nije dopušteno da posljednje dane života provede izvan zatvorske ćelije. Predsjednik jedne države, međutim, ne bi smio ostavljati ni najmanju dilemu o tome zašto je ratni zločinac, koji je krvi za hiljade ubijenih Bošnjaka, u zatvoru.
Tamo nije završio zato što je Srbin, general ili protivnik Zapada. Nije ga osudio ni bošnjački sud niti politički protivnik iz Sarajeva. Ratko Mladić je pravosnažno osuđen pred međunarodnim sudom na doživotni zatvor zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.
Ako Vučiću zaista nije jasno zašto jedan takav čovjek ne može slobodno provesti posljednje dane, dovoljno je da pročita pravosnažnu presudu.
Odgovor se nalazi u presudi
Mladić je osuđen zbog genocida u Srebrenici, progona, istrebljenja, ubistava, deportacija, prisilnog premještanja stanovništva, terorisanja građana Sarajeva, protivpravnih napada na civile i uzimanja pripadnika Ujedinjenih nacija za taoce.
Sud je utvrdio da je učestvovao u četiri udružena zločinačka poduhvata. Jedan je imao cilj trajno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata s teritorija koje je rukovodstvo bosanskih Srba smatralo svojim. Drugi je bio usmjeren na terorisanje stanovništva Sarajeva snajperskim djelovanjem i granatiranjem. Treći na eliminaciju Bošnjaka iz Srebrenice, a četvrti na uzimanje pripadnika UN-a za taoce.
Žalbeno vijeće je 8. juna 2021. potvrdilo i krivicu i doživotnu kaznu zatvora. Predmet je pravosnažno okončan. Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove
Dakle, nije potrebno mnogo razumijevanja. Potrebno je samo pročitati.
Ratko Mladić je iza rešetaka jer su pod njegovom komandom ubijani civili, gradovi držani pod opsadom, ljudi protjerivani iz svojih domova, a više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka ubijeno je nakon pada Srebrenice.
Bolest ne briše presudu
Niko razuman ne bi trebao tražiti da bolesnom zatvoreniku bude uskraćena medicinska pomoć. Civilizovano društvo mora poštovati ljudsko dostojanstvo čak i kada je riječ o čovjeku osuđenom za najteže zločine.
Ali pravo na liječenje nije isto što i pravo na slobodu.
Mladićeva odbrana zatražila je njegovo prijevremeno puštanje zbog teškog zdravstvenog stanja. Sud je zatražio nezavisnu medicinsku procjenu, razmotrio zahtjev i 14. maja 2026. godine ga odbio. Zaključeno je da Mladić u pritvorskoj jedinici dobija odgovarajuću medicinsku njegu i da njegovo puštanje ne bi osiguralo bolji tretman. Reuters
To nije osveta bolesnom starcu. To je izvršenje pravosnažne kazne izrečene ratnom komandantu odgovornom za zločine čije posljedice preživjeli i porodice ubijenih osjećaju i danas.
I žrtve su imale posljednje dane. Samo što njima nije bilo dopušteno da ih provedu uz svoje porodice. Hiljade ljudi nisu imale ni sud, ni ljekare, ni žalbeni postupak. Imale su autobuse za deportaciju, logore, snajpere, masovne grobnice i egzekucije.
Kada govori o humanosti prema Mladiću, predsjednik Srbije makar bi morao pokazati minimum humanosti prema njegovim žrtvama.
Vučić to ponovo nije učinio.
Čovjek koji je postavljao table s Mladićevim imenom
Posebno je cinično kada zabrinutost za Mladićevu sudbinu pokazuje upravo Aleksandar Vučić.
Vučić je 2007. godine, kao visoki funkcioner Srpske radikalne stranke, učestvovao u postavljanju table s nazivom „Bulevar Ratka Mladića“ preko imena Bulevara Zorana Đinđića u Beogradu. Pred okupljenim pristalicama govorio je da su došli postaviti table s Mladićevim imenom kako bi pokazali da vole Srbiju. Događaj je tada zabilježio i Reuters.
Tada Mladić nije bio bolesni zatvorenik nego bjegunac od međunarodne pravde koji se skrivao u Srbiji. Vučić nije tražio da se uhapsi i izvede pred sud. Njegovo ime koristio je kao nacionalistički simbol.
Još je teža Vučićeva izjava iz Skupštine Srbije od 20. jula 1995. godine, nekoliko dana nakon genocida u Srebrenici: „Ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu Muslimana.“
Vučić je kasnije tvrdio da je izjava izvučena iz konteksta, ali je objavljeni stenogram pokazao u kakvoj je političkoj atmosferi izgovorena. N1 Srbija
Tvrdnje o njegovom ličnom ratnom angažmanu u Bosni i Hercegovini predmet su optužbi i sporova te ih ne treba predstavljati kao pravosnažno utvrđenu činjenicu. Ali njegova politička uloga nije sporna: Vučić je pripadao radikalnoj politici koja je širila mržnju, veličala ratne ciljeve i godinama štitila kult Ratka Mladića.
Zbog toga njegova današnja izjava nije izraz neznanja. Ona predstavlja nastavak iste politike, samo prilagođene vremenu u kojem više nije prihvatljivo otvoreno slaviti ratne zločince.
Vučić nije promijenio odnos prema prošlosti, samo je promijenio rječnik
Nekada se Ratko Mladić nazivao herojem. Danas se govori o njegovoj bolesti, starosti i „posljednjim danima“. Nekada se prijetilo ubijanjem stotinu muslimana. Danas se šalju poruke mira i regionalne saradnje.
Rječnik se promijenio, ali je suština ostala ista: zločinac se predstavlja kao žrtva, presuda kao nepravda, a stvarne žrtve ponovo se brišu iz priče.
Vučić zna da bi otvoreno negiranje presude izazvalo međunarodne osude. Zato ne kaže direktno da Mladić nije kriv. Umjesto toga postavlja navodno humano pitanje: zašto ga ne puste?
Tako se ne negira presuda, ali se potkopava njen smisao. Mladić se više ne prikazuje kao čovjek koji je predvodio zločinačke operacije, nego kao nemoćni starac prema kojem je svijet navodno okrutan.
To je sofisticiraniji oblik historijskog revizionizma.
Predsjednik koji žali zločinca, a prešućuje žrtve
Predsjednik Srbije imao je priliku kazati da poštuje pravosnažne međunarodne presude, da razumije bol žrtava i da Srbija neće učestvovati u pretvaranju osuđenih ratnih zločinaca u nacionalne junake.
Umjesto toga, ponudio je sažaljenje samo za Mladića.
Nije spomenuo majke Srebrenice koje su posljednje decenije života provele tražeći kosti svoje djece. Nije spomenuo građane Sarajeva koji su četiri godine živjeli pod granatama i snajperima. Nije spomenuo protjerane, ubijene i one koji još tragaju za nestalima.
Zato problem nije u tome što Vučić ne razumije zašto Ratko Mladić ostaje iza rešetaka.
On to vrlo dobro razumije.
Problem je što i danas vjeruje da će veličanje zločinca i ponižavanje žrtava donijeti više političkih glasova nego iskreno suočavanje Srbije s politikom devedesetih. Dok god je tako, svaka njegova poruka o miru i pomirenju ostat će samo pažljivo upakovana politička predstava.
Ratko Mladić je u zatvoru zato što je pravosnažno osuđen za genocid i druge najteže zločine.
Pitanje koje Vučić treba postaviti nije zašto Mladića ne puštaju, nego zašto država čiji je predsjednik još nije pronašla moralnu snagu da njegov zločinački projekat nedvosmisleno odbaci.