Ime Peje Marića, djeda predsjedavajuće Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željke Cvijanović po majčinoj liniji, već godinama se pojavljuje u političkim polemikama u Bosni i Hercegovini, naročito u vrijeme izbornih kampanja.
Ova tema nije nova u javnosti. O navodnoj ulozi Peje Marića tokom Drugog svjetskog rata godinama su pisali pojedini mediji iz Republike Srpske, pozivajući se na ranije objavljene knjige i svjedočenja, dok je pitanje njegovog ratnog angažmana više puta korišteno i u političkim obračunima tokom izbornih kampanja. Tema je ponovo aktuelizirana posljednjih dana nakon što je ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez u javnoj polemici sa Željkom Cvijanović izjavio: “Moj djed je bio partizan, a tvoj ustaša”, ponovo otvorivši raspravu o porodičnoj prošlosti predsjedavajuće Predsjedništva BiH.
Pejo Marić
Jedna od najpoznatijih optužbi iznesena je tokom predizborne kampanje 2018. godine, kada je tadašnji kandidat za predsjednika Republike Srpske Vukota Govedarica tvrdio da je Pejo Marić bio pripadnik ustaških jedinica tokom Drugog svjetskog rata te da je učestvovao u djelovanju na području Dervente i Bosanskog Broda.
Te tvrdnje prenijeli su pojedini mediji, pozivajući se na knjigu Stradanje Srba Srpski Brod za vrijeme Drugog svjetskog rata autora Mihaila Pantića, kao i na svjedočenja objavljena u toj publikaciji. Međutim, iz dostupnih podataka ne proizlazi da postoji pravosnažna sudska presuda ili službeni historijski dokument koji bi nedvosmisleno utvrdio ličnu odgovornost Peje Marića za ratne zločine.
Kako je reagovala Željka Cvijanović?
Željka Cvijanović odbacila je političke napade na račun svoje porodice, ocijenivši ih dijelom prljave predizborne kampanje.
Navela je da su tvrdnje o njenoj porodici “za gađenje” te optužila političke protivnike da pokušavaju diskreditovati nju kroz porodično porijeklo.
Činjenice i političke optužbe nisu isto
Važno je razlikovati političke izjave od historijski i pravno potvrđenih činjenica.
Iako se ime Peje Marića godinama pojavljuje u javnim raspravama, dostupni javni izvori ne potvrđuju postojanje sudske presude ili službenog postupka kojim bi bile utvrđene optužbe koje se protiv njega iznose.
Zbog toga se takve tvrdnje mogu navoditi isključivo kao dio političkih polemika ili medijskih navoda, a ne kao utvrđene historijske činjenice.