Mađarska prijestonica Budimpešta nalazi se na ivici finansijskog bankrota, dok premijer Viktor Orban ulazi u najagresivniju fazu svoje predizborne kampanje pred parlamentarne izbore u proljeće 2026. godine. Umjesto ekonomskih rješenja, Orban bira strategiju straha, obećanja i političkog pritiska, koristeći ratnu retoriku i državne resurse kako bi osigurao još jedan mandat.
Kako pišu evropski i mađarski mediji, Orban istovremeno rasipa novac na socijalne podsticaje i finansijski steže opozicione bastione, prije svega Budimpeštu, koju vodi opozicioni gradonačelnik Gergelj Karačonj.
Rat kao izborna poruka
Na velikom mitingu u Kečkemetu Orban je poručio da bi izbori 2026. mogli biti „posljednji prije nego što rat stigne u Evropu“. Glasanje je predstavio kao sudbinsku odluku – ili Fides i „mir“, ili opozicija i rat.
Takva poruka, upozoravaju analitičari, nije slučajna. Orban pokušava mobilizirati biračko tijelo strahom, predstavljajući sebe kao jedinog lidera koji može „sačuvati Mađarsku“ od sukoba koji se, prema njegovim tvrdnjama, neumitno približava.
Igra između Washingtona i Moskve
Orban se pozicionira kao rijedak evropski lider koji održava bliske veze i s Moskvom i s Washingtonom. Nedavni dogovor s Donaldom Trumpom o izuzeću Mađarske od sankcija na rusku energiju spriječio je moguću energetsku krizu i mnogi ga u Mađarskoj vide kao direktan predizborni poklon.
Uz to, Orban je osigurao i turske garancije za nastavak dotoka ruskog gasa, čime dodatno jača svoju poziciju „zaštitnika nacionalnih interesa“, dok EU i dalje gleda s velikom dozom nepovjerenja na njegove poteze.
“Cunami obećanja” protiv pada rejtinga
Glavni Orbanov rival, lider opozicione stranke Tisa Peter Mađar, mjesecima je vodio u anketama. Međutim, Fides je odgovorio onim što domaći komentatori nazivaju „cunamijem obećanja“ – novčanim davanjima, poreskim olakšicama, benefitima za penzionere i socijalnim mjerama koje ozbiljno opterećuju javne finansije.
Istovremeno, Mađar je izložen brutalnoj kampanji blaćenja, u kojoj ga vlasti optužuju da je „agent Brisela“, „ukrajinski plaćenik“, pa čak i da će, ako dođe na vlast, uvesti poreze na kućne ljubimce.
Budimpešta kao kolateralna šteta
Dok država troši milijarde na održavanje Orbanove popularnosti, Budimpešta se sistematski gura ka finansijskom kolapsu. Vlada godinama uskraćuje sredstva glavnom gradu, nameće tzv. „doprinose solidarnosti“ i blokira zakonski pripadajuće prihode.
Gradonačelnik Karačonj je čak lično pokušao uručiti pismo Orbanu tražeći pomoć, ali premijer je odbio sastanak i poslao sekretara da preuzme dokument. Ni protestni dolazak s nekoliko stotina zaposlenih nije dao rezultate.
Izborna kampanja bez granica
Kako se izbori približavaju, jasno je da Orban više ne bira sredstva. Ratna retorika, ekonomski pritisci, podjela društva i finansijsko iscrpljivanje opozicije postali su ključni alati njegove kampanje.
Pitanje koje se sve češće postavlja u Mađarskoj, ali i širom Evrope, glasi: hoće li Budimpešta prva platiti cijenu Orbanove politike – i koliko daleko je premijer spreman ići da zadrži vlast.