Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković uručio je diplomatski pasoš Hanki Paldum, zahvalivši joj za višedecenijsku promociju Bosne i Hercegovine i njene kulture širom svijeta.
Teško je pronaći ozbiljan argument protiv Hanke Paldum. Njena muzička karijera traje decenijama, sevdah je pronijela širom svijeta i nesumnjivo je jedna od najprepoznatljivijih kulturnih ambasadorica Bosne i Hercegovine.
Međutim, pitanje nije Hanka Paldum.
Pitanje je – šta danas uopće predstavlja diplomatski pasoš?
Ako ovako nastavimo, pola države će imati diplomatski pasoš
Posljednjih godina stiče se utisak da diplomatski pasoši sve češće postaju simbol zahvalnosti ili priznanja, umjesto dokumenta koji služi ljudima koji obavljaju konkretne državne i diplomatske poslove.
Ovim tempom čovjek bi mogao pomisliti da će uskoro svaki drugi sportista, pjevač, glumac, kum ili javna ličnost dobiti isti status.
Još malo pa će se dijeliti uz zahvalnicu i buket cvijeća.
Nagrada ili diplomatski alat?
Upravo tu leži suština rasprave.
Bosna i Hercegovina ima brojne umjetnike, naučnike, sportiste i humanitarce koji su svojim radom promovisali državu možda više nego mnogi zvanični ambasadori.
Ako je diplomatski pasoš postao nagrada za doprinos državi, onda bi se moglo postaviti pitanje zašto ga nemaju brojni drugi velikani.
Ako, s druge strane, predstavlja dokument namijenjen isključivo osobama koje obavljaju diplomatske ili posebne državne zadatke, onda javnost ima pravo znati po kojim kriterijima se dodjeljuje.
Hanka nije problem, sistem jeste
Kritika ne bi trebala biti usmjerena prema Hanki Paldum.
Naprotiv.
Ona je svojim radom odavno zaslužila poštovanje građana Bosne i Hercegovine.
Ali upravo zbog toga ostaje otvoreno pitanje zašto država za odavanje priznanja koristi diplomatski pasoš, umjesto državnih odlikovanja ili drugih institucionalnih priznanja.
Jer diplomatski pasoš nije nagrada za životno djelo.
Vrijeme je za jasna pravila
Svaka država ima pravo da posebnim pojedincima oda priznanje za njihov doprinos.
Ali jednako tako, država mora imati jasna i transparentna pravila.
U suprotnom, svaka nova dodjela diplomatskog pasoša otvara istu raspravu: da li je riječ o državnoj potrebi ili političkom marketingu?
A kada građani počnu sticati utisak da se diplomatski pasoši dijele “kao kokice”, onda problem više nije u onome ko ga prima, nego u onome ko odlučuje kome će ga uručiti.