Postoji jedna politička ljubav u Bosni i Hercegovini koja traje duže od većine brakova. Zove se Dodik i Čović.
Kada god država napravi korak naprijed, njih dvojica se pojave da objasne zašto to ipak ne može. Kada god se otvori prilika za reforme, oni pronađu novi razlog za blokadu. Kada god međunarodna zajednica pokuša odblokirati institucije, eto njih sa starom pričom o OHR-u, Bonskim ovlastima i “nametanju”.
I opet ista scena.
Dodik godinama vodi politički rat protiv visokih predstavnika. Sada mu Dragan Čović gotovo u glas poručuje da treba ukinuti sve njihove odluke. Sve. Kao da je problem Bosne i Hercegovine to što je neko pokušao održati državu funkcionalnom, a ne oni koji je decenijama pretvaraju u poligon za ucjene.
Najzanimljivije je što se njih dvojica nikada ne sastaju da razgovaraju o odlasku stotina hiljada mladih ljudi. Nikada ih ne vidimo kako zajedno predstavljaju plan za veće plate, bolji zdravstveni sistem ili efikasnije pravosuđe.
Ali kada treba osporavati institucije države ili otvarati novu političku krizu – tada su usklađeni kao švicarski sat.
Jedan sanja što slabiju Bosnu i Hercegovinu. Drugi sanja Bosnu i Hercegovinu koju može držati u trajnoj političkoj blokadi dok ne dobije ono što traži. Metode su različite, rezultat gotovo uvijek isti.
Najveći politički paradoks jeste što se predstavljaju kao zaštitnici svojih naroda, dok su im građani postali statistika iseljavanja, niskih plata i izgubljenih godina.
Dok Evropa gradi nove autoputeve, razvija tehnologiju i privlači investicije, Bosna i Hercegovina već skoro 30 godina sluša istu ploču dvojice političara koji kao da se takmiče ko će proizvesti više političke magle, manje rješenja i više razloga da država ostane zarobljena u prošlosti.
Možda je zato njihovo partnerstvo najstabilnija politička institucija u Bosni i Hercegovini. Sve drugo se mijenja. Samo Dodik i Čović ostaju vjerni jednoj stvari – politici u kojoj je status quo najveća pobjeda.
I svaki put kada sjednu za isti sto, račun za njihov politički dogovor ne plate ni oni ni njihove stranke. Plate ga građani Bosne i Hercegovine.