Izbor novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini prerastao je okvire uobičajenog diplomatskog procesa i pretvara se u otvoreni politički sukob između Sjedinjenih Američkih Država i vodećih članica Evropske unije.
Nakon što Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira (PIC) nije uspio postići dogovor o nasljedniku Christiana Schmidta, postalo je jasno da se iza rasprave o jednom imenu krije mnogo ozbiljnije pitanje – ko će u narednim godinama imati dominantan utjecaj na političke procese u Bosni i Hercegovini.
Na jednoj strani nalazi se Washington, koji snažno podržava italijanskog diplomatu Antonija Zanardija Landija, dok Francuska, uz podršku dijela evropskih partnera, insistira na Renéu Troccazu. Ono što je do jučer izgledalo kao obična kadrovska rasprava danas poprima obilježja ozbiljnog geopolitičkog sukoba.
Zašto je Washington toliko insistirao na Landiju?
Američki državni sekretar Marco Rubio neuobičajeno otvoreno podržao je Landija neposredno prije zasjedanja PIC-a. Takve javne intervencije gotovo da ne postoje u diplomatskoj praksi kada su u pitanju izbori visokih međunarodnih zvaničnika.
Još zanimljivije djeluje činjenica da je Landi stigao u Sarajevo u trenutku kada nije postojao nikakav konsenzus o njegovom izboru. Time je poslana jasna politička poruka da ga Washington već vidi kao budućeg visokog predstavnika.
Kada ni to nije bilo dovoljno da osigura njegov izbor, uslijedilo je ono što mnogi diplomati nazivaju najjačim pritiskom do sada – američka najava da će preispitati svoju ulogu u međunarodnom prisustvu u Bosni i Hercegovini.
Drugim riječima, evropskim partnerima poručeno je da vrijeme za pregovore ističe.
Šta zapravo znači američka prijetnja?
Formalno gledano, OHR ne bi nestao odlaskom SAD-a. Njegovo postojanje proizlazi iz Dejtonskog mirovnog sporazuma i međunarodnih obaveza preuzetih nakon rata.
Međutim, politička realnost govori nešto sasvim drugo.
Tri decenije upravo su Sjedinjene Američke Države bile ključni garant Dejtonskog sporazuma, institucija Bosne i Hercegovine i funkcioniranja OHR-a. Gotovo sve važne odluke visokih predstavnika, od smjena političara do nametanja zakona, bile su moguće zahvaljujući snažnoj podršci Washingtona.
Bez američke političke snage Bonske ovlasti vrlo brzo bi postale mrtvo slovo na papiru.
Evropa nema jedinstven odgovor
Upravo u tome leži najveći problem za Evropsku uniju.
Iako su Francuska, Njemačka i Velika Britanija pokazale visok stepen koordinacije oko podrške Troccazu, evropske sile već godinama imaju različite poglede na Bosnu i Hercegovinu, Zapadni Balkan i način upravljanja krizama u regionu.
Washington to dobro zna.
Zbog toga je američko upozorenje mnogo više od obične diplomatske poruke. To je podsjećanje Evropi da bez SAD-a nema ni istog nivoa međunarodnog utjecaja u Bosni i Hercegovini.
Brčko kao potencijalna tačka krize
Posebno osjetljivo pitanje jeste Brčko distrikt.
Američki diplomata tradicionalno obavlja funkciju prvog zamjenika visokog predstavnika i supervizora za Brčko. U slučaju stvarnog povlačenja SAD-a iz međunarodne arhitekture u BiH, upravo bi Brčko moglo postati jedna od najranjivijih tačaka sistema.
Riječ je o prostoru koji povezuje istočni i zapadni dio Republike Srpske, ali i o strateški najvažnijem distriktu u Bosni i Hercegovini.
Svako slabljenje međunarodnog nadzora nad Brčkom automatski bi otvorilo nova politička pitanja i potencijalne sigurnosne rizike.
BiH ponovo postaje poligon velikih sila
Najveća opasnost u cijeloj priči nije ni Landi ni Troccaz.
Problem je činjenica da se Bosna i Hercegovina ponovo nalazi u situaciji da velike sile preko nje odmjeravaju svoj politički utjecaj.
Dok Washington želi zadržati dominantnu ulogu u definiranju budućnosti OHR-a, evropske prijestolnice pokušavaju dokazati da mogu samostalno upravljati procesima na Balkanu.
U tom nadmetanju Bosna i Hercegovina ponovo postaje prostor geopolitičkog sukoba, a ne subjekt koji samostalno odlučuje o vlastitoj budućnosti.
Stara afrička poslovica kaže da kada se slonovi tuku, strada trava. U ovom slučaju, pitanje je samo hoće li cijenu američko-evropskog sukoba ponovo platiti Bosna i Hercegovina.