Federacija BiH mogla bi ponovo dobiti premijera na optuženičkoj klupi. Nakon što je bivši premijer Fadil Novalić pravosnažno osuđen na četiri godine zatvora u predmetu „Respiratori“, aktuelni premijer Nermin Nikšić nalazi se u svojstvu osumnjičenog u aferi „Spengavanje“, a prema informacijama koje objavljuju Raport i Istraga.ba, POSKOK bi uskoro mogao odlučiti o podizanju optužnice. To ne znači da će Nikšić završiti u zatvoru. Ali otvara neugodno pitanje: zašto se upravo funkcija federalnog premijera iz mandata u mandat tako često nađe u središtu krivičnih istraga? Raport.ba
Odgovor za sada nije u tome da su „svi premijeri kriminalci“. Takav zaključak ne bi bio ni tačan ni pošten. Ali historija Federacije pokazuje obrazac koji je teško ignorisati.
Fadil Novalić je pravosnažno osuđen na četiri godine zatvora zbog zloupotrebe položaja u predmetu nabavke respiratora. Sud BiH utvrdio je da je put kojim je provedena sporna nabavka bio nezakonit. Sud BiH
Mnogo ranije, još 2009. godine, optužnica je podignuta i protiv tadašnjeg federalnog premijera Nedžada Brankovića, kao i bivšeg premijera Edhema Bičakčića, u predmetu vezanom za kupovinu stanova. Sama optužnica, naravno, nije značila krivicu, ali pokazuje da problem nije nastao jučer. Radio Slobodna Evropa
Danas je pred tužiocima Nermin Nikšić.
Nikšić je osumnjičen, nije osuđen
Tu razliku treba stalno naglašavati.
Nikšić je 12. oktobra ispitan u POSKOK-u u svojstvu osumnjičenog u predmetu „Munjić i drugi“, poznatijem kao „Spengavanje“. Predmet se odnosi na sumnje u zloupotrebu položaja, trgovinu utjecajem i moguće nezakonitosti povezane s kadroviranjem i radom Federalne uprave policije. Federalna
Raport danas piše da troje tužilaca radi na ovom predmetu i da bi optužnica mogla biti podignuta do kraja mjeseca. Portal također navodi da bi POSKOK mogao tražiti zabranu obavljanja funkcije za Nikšića i federalnog ministra unutrašnjih poslova Ramu Isaka. To su, međutim, za sada medijski navodi o očekivanim potezima tužilaštva, a ne donesena sudska odluka. Raport.ba
Posebno je zanimljivo da se dio sumnji ponovo vrti oko imenovanja vršioca dužnosti direktora FUP-a Vahidina Munjića. Raport navodi da je Tužilaštvo Kantona Sarajevo ranije, u drugom predmetu vezanom za ista ili srodna pitanja, odlučilo da neće provoditi istragu, dok se sada taj segment ponovo pojavljuje unutar šire istrage POSKOK-a. Raport.ba
Od Novalića do Nikšića: promijenila se vlast, ali ne i problem
Politički je gotovo ironija da su Novalić i Nikšić bili na suprotnim stranama vlasti.
Novalić je bio premijer iz SDA. Nikšić je lider SDP-a i čovjek koji je na vlast došao kao dio političke alternative SDA.
Jedan je završio u zatvoru, drugi je sada predmet istrage.
To samo po sebi ne dokazuje nikakav kontinuitet krivice. Ali otvara mnogo ozbiljnije pitanje: da li je problem manje u tome ko sjedi u premijerskoj fotelji, a više u sistemu ovlasti, političkog kadroviranja i kontrole javnih institucija?
Premijer Federacije ima ogroman politički utjecaj. Vlada odlučuje o javnim kompanijama, upravama, policijskim strukturama, budžetima, imenovanjima i velikom broju pozicija kroz koje prolaze milijarde maraka.
Kada su kriteriji za imenovanja nejasni, kada politika snažno utiče na upravne i nadzorne odbore i kada se granica između stranačkog i institucionalnog odlučivanja zamagli, prostor za zloupotrebu postaje veći bez obzira na to koja je stranka na vlasti.
Zašto baš Federacija?
Naslovno pitanje treba ipak precizirati: nisu samo premijeri Federacije završavali pred sudovima.
Bivši premijer Republike Srpske Mladen Ivanić, primjerice, bio je 2008. prvostepeno osuđen na godinu i po zatvora zbog nesavjesnog rada u službi, mada je tada najavljena žalba i slučaj je imao dalji sudski tok. РТС
Dakle, teza da „samo premijeri FBiH idu u zatvor“ ne stoji doslovno.
Ali činjenica jeste da Federacija ima neuobičajeno dug niz premijera i bivših premijera koji su se našli u ozbiljnim krivičnim postupcima: Bičakčić, Branković, Novalić, a sada i Nikšić kao osumnjičeni.
To je već dovoljno da se pitanje postavi drugačije:
Zašto premijerska funkcija u FBiH tako često završava pod lupom tužilaštava?
Možda problem nije u jednom premijeru nego u načinu na koji se vlada
Najveća greška bila bi ovu priču svesti na političko navijanje.
Ako Nikšić bude optužen, njegovi protivnici će govoriti da je „isti kao Novalić“. Ako ne bude optužen ili bude oslobođen, njegovi pristalice će govoriti o političkom progonu.
Ali javni interes je negdje drugo.
Građani bi trebali znati zašto se političko kadroviranje u policiji, javnim kompanijama i institucijama stalno pretvara u krivične predmete.
Zašto se odluke koje bi morale imati jasnu proceduru često donose kroz političke dogovore.
Zašto imenovanja vršilaca dužnosti traju godinama.
Zašto se funkcije dijele kao stranački resurs.
I zašto sistem reaguje tek kada poruke iz telefona završe kod istražitelja i u medijima.
Hoće li Nikšić završiti kao Novalić?
Danas na to niko odgovoran ne može odgovoriti.
Novalić je pravosnažno osuđen. Nikšić je osumnjičen i ima puno pravo na pretpostavku nevinosti.
Čak i podizanje optužnice ne bi značilo da će biti osuđen, a pogotovo ne da će završiti u zatvoru.
Ali politička ironija je očigledna.
Nakon vlasti koja je završila s premijerom iza zatvorskih rešetaka, Federacija je dobila novu vlast koja je obećavala drugačije upravljanje.
Tri i po godine kasnije, novi premijer sjedi pred tužiocima i odgovara na pitanja o mogućoj zloupotrebi položaja i političkom utjecaju.
Zato možda pravo pitanje nije:
hoće li Nermin Nikšić zamijeniti Fadila Novalića u zatvoru?
Pravo pitanje je:
koliko još premijera treba završiti pred tužiocima prije nego što Federacija promijeni način na koji se dijele funkcije, imenuju direktori i upravlja institucijama?
A u Republici Srpskoj? Tamo, izgleda, kriminalaca nema
Kada se već pitamo zašto federalni premijeri tako često završavaju pred tužiocima, nameće se i obrnuto pitanje: kako to da dugogodišnja vlast SNSD-a u Republici Srpskoj djeluje gotovo imuna na slične pravosudne potrese?
Ako bismo sudili samo po broju pravosnažnih presuda na samom vrhu vlasti, moglo bi se ironično zaključiti da je Republika Srpska pronašla recept za politiku bez korupcije. Nema problema ako nema presude.
Problem je što međunarodni nalazi daju sasvim drugačiju sliku.
Američko Ministarstvo finansija je u više navrata tokom 2023, 2024. i 2025. godine javno opisivalo mrežu povezanu s Miloradom Dodikom, članovima njegove porodice i saradnicima kao sistem političkog patronata kroz koji su, prema tvrdnjama američkih vlasti, javni ugovori usmjeravani prema povezanim kompanijama. U jednom od saopćenja američki Treasury tvrdio je da je Dodik koristio službeni položaj kako bi državne poslove usmjeravao mreži kompanija povezanoj s njim i njegovim sinom Igorom. U.S. Department of the Treasury
U decembru 2024. američke vlasti otišle su još dalje i za visokog funkcionera SNSD-a Stašu Košarca tvrdile da je koristio svoj položaj kako bi utjecao na budžetske procese u korist kompanije povezane s Dodikovom mrežom. To su tvrdnje američkih vlasti na osnovu kojih su uvedene sankcije, a ne presude domaćih sudova, ali upravo je u tome zanimljiv paradoks: ono što strane institucije godinama opisuju kao koruptivnu mrežu, domaće pravosuđe vrlo rijetko uspijeva završiti pravosnažnom presudom protiv ljudi sa samog vrha političke piramide. U.S. Department of the Treasury
I ne treba taj problem svoditi samo na Republiku Srpsku. Transparency International BiH je ove godine upozorio da u cijeloj zemlji više od polovine prijava korupcije završi bez otvaranja istrage, dok se gotovo 30 posto već otvorenih istraga naknadno obustavi. Broj prijava visoke korupcije u 2025. bio je čak 30 posto manji nego prethodne dvije godine. ti-bih.org
Zato možda nije stvar u tome da u vlasti SNSD-a „nema kriminalaca“.
Možda je mnogo neugodnije pitanje koliko je jak politički sistem u kojem tužilaštvo mora istraživati ljude koji istovremeno kontrolišu veliki dio institucija, javnih preduzeća, budžetskog novca i političkog života entiteta.
U Federaciji gledamo premijere kako odlaze na saslušanja, optuženičke klupe, a jedan je završio i u zatvoru.
U Republici Srpskoj, gdje SNSD već godinama dominira političkim sistemom, mnogo je manje takvih epiloga na samom vrhu vlasti.
To može značiti da je tamo politika mnogo poštenija.
A može značiti i da je mnogo teže istraživati vlast tamo gdje je vlast gotovo svuda.