Najava Milorad Dodik da će građani i firme u Republici Srpskoj skupljati račune i na kraju mjeseca tražiti povrat dijela novca za gorivo na prvi pogled može djelovati kao konkretna pomoć. Međutim, kada se zagrebe ispod površine, postaje jasno da je riječ o rješenju koje je komplikovanije nego problem koji pokušava riješiti.
Kako slagati narod?
Ako je cilj pomoći građanima, logika je jednostavna – cijena goriva treba biti niža odmah, na pumpi. Sve drugo je zaobilazni put. U ovom modelu građani prvo plaćaju skuplje gorivo, zatim čuvaju račune, potom ih prijavljuju Poreskoj upravi i tek onda, nakon administrativne obrade, eventualno dobiju dio novca nazad. To nije olakšanje, to je odgađanje problema.
Osim što je birokratski težak, ovaj model je i suštinski nepravedan. Najveću korist neće imati oni kojima je najpotrebnija pomoć, nego oni koji troše najviše goriva. Što više trošiš, više dobiješ nazad. To znači da će sistem više nagraditi veće potrošače nego domaćinstva koja jedva pokrivaju osnovne troškove.
Pomoć koju pojede administracija
Dodatni problem je što ovakav pristup stvara ogroman administrativni aparat koji mora obrađivati sve te zahtjeve. Umjesto da novac ide direktno građanima kroz niže cijene, dio sredstava će neminovno biti potrošen na sam sistem povrata. Drugim riječima, trošak upravljanja mjerom pojest će dio pomoći koju bi građani trebali dobiti.
Ali ključna slabost ovog prijedloga nije u njegovoj tehničkoj složenosti, nego u političkom kontekstu. U trenutku kada postoji mogućnost da se akcize smanje na državnom nivou i da cijena goriva bude niža za sve, ovaj model ide u suprotnom pravcu. Umjesto jednostavnog i univerzalnog rješenja, uvodi se komplikovan mehanizam koji zavisi od administracije i pojedinačnih prijava.
Manipulacija – drugo ime Dodikovo
Takav sistem otvara i prostor za manipulacije. Što je procedura složenija, to je veći rizik zloupotreba, trgovine računima i selektivne primjene. Povjerenje u sistem dodatno se smanjuje kada građani ne znaju da li će i kada dobiti ono što im je obećano.
Na kraju, cijela ideja više liči na politički potez nego na ozbiljnu ekonomsku mjeru. Građanima ne treba obećanje povrata novca kroz komplikovane procedure. Treba im jednostavno rješenje – niža cijena goriva odmah.
Sve ostalo je samo pokušaj da se problem prepakira, a ne riješi.