Evropska unija ponovo je pronašla način da građanima zemalja izvan svog privilegovanog kruga objasni kako su formalno dobrodošli, ali tek nakon što se unaprijed prijave, plate, ostave podatke i sačekaju da ih algoritam procijeni.
Zove se ETIAS. Kažu da nije viza. Naravno da nije. Samo morate popuniti zahtjev, platiti 20 eura, dobiti odobrenje i tek onda krenuti prema granici, gdje vam niko i dalje ne garantuje da ćete biti pušteni.
Dakle, nije viza – samo izgleda, hoda i ponaša se kao njena digitalna rođakinja.
Prema zvaničnim informacijama EU, ETIAS bi trebao početi raditi u posljednjem kvartalu 2026. godine, ali konkretan datum još nije određen. Odobrenje će koštati 20 eura i u pravilu važiti tri godine ili do isteka pasoša.
Plati da bi dobio priliku stati pred rampu
Najapsurdniji dio sistema jeste to što plaćeno odobrenje ne garantuje ulazak.
Građanin Bosne i Hercegovine mora prvo tražiti dopuštenje da putuje, platiti za obradu svojih podataka, a zatim na granici ponovo dokazivati da nije prijetnja, da ima dovoljno novca, da zna gdje ide i da se namjerava vratiti.
Ako granični policajac odluči drugačije, može vas vratiti. Dvadeset eura, elektronsko odobrenje i cijeli postupak tada vam ne znače mnogo.
To nije slobodno putovanje. To je pretplata na mogućnost da zamolite za ulazak.
Građani BiH dobili račun za evropski strah
EU će sistem pravdati sigurnošću, migracijama i efikasnijim kontrolama. Sigurnost jeste legitimna potreba. Međutim, pod izgovorom sigurnosti stvara se ogromna digitalna evidencija miliona ljudi koji nisu počinili ništa, nego su rođeni s „pogrešne“ strane administrativne granice.
Građani zemalja zapadnog Balkana decenijama slušaju priče da pripadaju evropskoj porodici. Kada treba provoditi reforme, prihvatati evropske standarde ili otvarati tržište, onda smo Evropa. Kada treba prijeći granicu, ponovo smo grupa koju treba unaprijed evidentirati, procijeniti i naplatiti.
Velika evropska porodica, samo s posebnim ulazom za rodbinu koju ne poznajete dovoljno dobro.
Danas 20 eura, sutra šta?
Pojedinačno, 20 eura nekome neće izgledati dramatično. Međutim, pomnožite taj iznos milionima putovanja i dobijete ozbiljan prihod koji će uglavnom plaćati ljudi iz država s mnogo nižim standardom od država u koje putuju.
Još je problematičniji pravac u kojem se cijeli sistem razvija: sve više biometrijskih podataka, elektronskih prijava, automatskih procjena rizika i baza koje obični građanin ne razumije niti može efikasno kontrolisati.
Danas se traži odobrenje za putovanje. Sutra bi algoritmi mogli odlučivati ko zaslužuje dodatnu provjeru, ko je „sumnjiv“ zbog obrasca putovanja i kome treba otežati ulazak bez jasnog objašnjenja.
Sistem koji svakog unaprijed posmatra kao potencijalni problem ne proizvodi sigurnost bez posljedica. Proizvodi nepovjerenje, poniženje i još dublju podjelu na građane prvog i drugog reda.
Nije problem samo ETIAS, nego poruka
Najveći problem nije formular koji će većina ljudi popuniti za desetak minuta. Problem je politička poruka: pasoš države izvan EU više nije dovoljan čak ni kada ta država ima bezvizni režim.
Građani BiH nisu dobili vizu, ali su dobili digitalnu provjeru, naknadu i novo upozorenje da bezvizni režim ne znači ravnopravnost.
Evropa ima pravo štititi svoje granice. Ali treba prestati glumiti da se ovdje radi samo o bezazlenoj tehničkoj modernizaciji. Radi se o još jednom filteru kojim se ljudi razvrstavaju prema pasošu, zemlji rođenja i procijenjenom riziku.
A ako Evropska unija zaista želi da joj zapadni Balkan jednog dana pripada, možda bi trebala razmisliti koliko dugo može ljude nazivati budućim Evropljanima dok ih na granici tretira kao unaprijed sumnjive putnike.