Nastavnica dobila otkaz jer je rekla da je ‘Alija prodao državu’. Sloboda govora – dokle zapravo seže?
U Sarajevu je ponovo otvorena stara, ali bolna tema: Šta nastavnik smije reći, ko smije reagovati i gdje završava “zaštita djece”, a počinje politička cenzura?
Zamjenska nastavnica bosanskog jezika u osnovnoj školi na Šipu povučena je s nastave nakon što je izjavila da se “Alija Izetbegović ne treba spominjati jer je prodao državu”. Jedna nepromišljena rečenica na času – i nastavnica je već sutra bila uklonjena.
Uprava škole je putem Vijeća roditelja obavijestila da njen angažman više neće biti nastavljen. Nema disciplinske, nema razgovora pred komisijom, nema provjere činjenica, nema prilike da se brani.
Samo – odluka. Gotovo. Demokratija?!
Učenik spomenuo historijski kontekst, nastavnica odgovorila – i tu je sve završilo
Prema navodima roditelja, na času se raspravljalo o drevnom pozdravu podignute šake. Jedan učenik je spomenuo da ga je koristio i prvi predsjednik BiH.
Nastavnica je, tvrde roditelji, odgovorila da se “Alija ne treba spominjati jer je prodao državu”.
Je li izjava istinita ili ne – potpuno je drugo pitanje.
U demokratskoj državi se o tome raspravlja, osporava, dokazuje, uči, a ne kažnjava brisanjem s radnog mjesta.
Roditelj tražio izvinjenje – ali se proces pretvorio u javnu presudu
Roditelj koji je incident prijavio naveo je da je tražio da se nastavnica izvini i da je “njeno krivotvorenje činjenica nedopustivo”.
Izvinjenja nije bilo.
Sljedeći korak – uklanjanje sa posla.
Poruka: ako ne izgovoriš “pravu” verziju historije – nemaš šta tražiti u učionici.
E sad, je li to zaštita djece ili zaštita lika i djela jednog čovjeka?
Najvažnije pitanje – šta učimo djecu?
Učimo li ih da:
-
slobodno misle?
-
kritički promišljaju?
-
postavljaju pitanja, pa čak i neprijatna pitanja?
Ili učimo da postoje teme koje ne smiješ dirati jer “dinastija” odlučuje šta se smije reći o historijskim ličnostima?
Ako nastavnik, makar i pogriješio u stavovima, ne smije izraziti mišljenje, kakvu to generaciju odgajamo?
Generaciju poslušnika?
Roditelj poručuje: “Borite se za uvjerenja” – ali uvjerenja koga?
Roditelj je na kraju poručio:
“Borite se za vaša uvjerenja… Ne budemo li se borili za svoju državu, prisilit će nas da se borimo za tuđu.”
Istina.
Ali borba za uvjerenja ne znači eliminisanje tuđeg mišljenja.
Demokratija se ne može graditi tako što jednom nastavniku zabranimo rečenicu, koliko god nam se ta rečenica ne dopada.
Sloboda govora se ne brani samo kad nam se govori sviđa.
Sloboda govora se brani onda kad nam se govor – ne dopada.
Djeca neće postati slobodna dok su im učitelji u strahu
Ako jedan komentar nastavnika vodi do ekspresnog uklanjanja, bez propisane procedure, bez profesionalnog procesa – onda problem nije nastavnica.
Problem je sistem.
Sistem koji se boji rečenice.
Sistem koji štiti kult ličnosti, a ne demokratiju.
Sistem koji se naziva demokracijom – ali reaguje kao dinastija.
Jer demokratija ne počinje na izborima.
Demokratija počinje u učionici.