Pretresi povezani s federalnim ministrom zdravstva Nediljkom Rimcem i njegovim savjetnikom mnogo su više od još jedne vijesti iz crne hronike. Oni otvaraju pitanje političkog upravljanja zdravstvenim ustanovama, stranačkih imenovanja i sistema u kojem se odgovornost godinama prebacuje s jedne institucije na drugu.
Prema informacijama koje je objavio Faktor, pripadnici Federalne uprave policije, postupajući po naredbi Posebnog odjela za suzbijanje korupcije, organizovanog i međukantonalnog kriminala – POSKOK-a, oduzeli su telefone, računare i određenu dokumentaciju.
Sama činjenica da je izvršen pretres ne znači da je bilo ko kriv. Pretres predstavlja istražnu radnju čiji je cilj pronalazak i osiguravanje mogućih dokaza, dok se krivična odgovornost može utvrđivati isključivo u sudskom postupku. U javnosti zato ne treba donositi presudu prije tužilaštva i suda.
Međutim, bilo bi jednako pogrešno ovaj događaj predstaviti kao nevažnu proceduralnu epizodu. Naredba za pretres prošla je sudsku kontrolu, a oduzimanje elektronskih uređaja i dokumentacije pokazuje da istražitelji žele provjeriti komunikaciju i tragove donošenja određenih odluka.
Problem je veći od jednog ministra
Federalno zdravstvo godinama djeluje kao prostor u kojem se prepliću stranački interesi, upravljačke funkcije, javne nabavke, zapošljavanja i kontrola nad ustanovama koje raspolažu stotinama miliona maraka javnog novca.
Direktori bolnica, članovi upravnih odbora, rukovodioci zavoda i druge odgovorne osobe formalno se biraju putem konkursa. Ipak, javna je tajna da se ključna imenovanja često prethodno dogovaraju između stranaka koje čine vlast.
U takvom sistemu stručna biografija kandidata može postati manje važna od političke podrške koju ima. Konkurs tada ne služi izboru najboljeg kandidata, nego davanju formalnog legitimiteta odluci donesenoj u stranačkim centralama.
Upravo zato javnost s pravom postavlja pitanje šta istražitelji traže u telefonima i računarima političkih funkcionera. Jesu li odluke donosili na osnovu zakona i stručnih kriterija ili na osnovu poruka, političkih dogovora i interesa pojedinih grupa?
Odgovor u konkretnom slučaju trebaju dati POSKOK i sud, a ne mediji, političke stranke ili društvene mreže.
KCUS kao simbol blokiranog sistema
Višegodišnja saga oko izbora generalnog direktora Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu pokazala je koliko politički sukobi mogu paralizirati jednu od najvažnijih zdravstvenih ustanova u zemlji.
U julu 2025. godine objavljeno je da POSKOK provjerava navode iz prijave koja se odnosila na imenovanje generalnog direktora KCUS-a. Tada je naglašeno da se predmet nalazi u fazi provjere prijave, što nije značilo da je protiv bilo koga utvrđena krivična odgovornost. Istovremeno se u javnosti govorilo o neslaganju vladajućih stranaka i uskraćivanju saglasnosti za imenovanje direktora. (Avaz)
Za sada nije zvanično potvrđeno da su aktuelni pretresi povezani s tim predmetom. Zbog toga bi svako takvo povezivanje trebalo posmatrati isključivo kao pitanje koje traži odgovor, a ne kao utvrđenu činjenicu.
Ipak, slučaj KCUS-a otkrio je ozbiljan sistemski problem: jedna velika zdravstvena ustanova može mjesecima ili godinama biti talac političkog sukoba, dok građani nemaju efikasan mehanizam kojim bi od odgovornih mogli zahtijevati da blokadu prekinu.
Korupcija ne počinje kovertom
U Bosni i Hercegovini korupciju još uvijek često zamišljamo kao predavanje koverte s novcem. Savremena institucionalna korupcija mnogo je složenija.
Ona može početi izmjenom jedne rečenice u konkursu, prilagođavanjem uslova određenom kandidatu, političkim pritiskom na člana upravnog odbora ili uskraćivanjem saglasnosti dok ne bude izabrana osoba prihvatljiva vladajućoj strukturi.
Može se manifestirati i kroz zapošljavanje politički podobnih osoba, usmjeravanje javnih nabavki, biranje dobavljača medicinske opreme ili odlučivanje o tome koja će ustanova dobiti novac, a koja će biti ostavljena da gomila dugove.
Zbog toga je važno što POSKOK, barem prema predmetima koji su dosad dospjeli u javnost, pokazuje interes za način na koji se donose odluke u javnim institucijama. Ovaj odjel zvanično je počeo raditi 30. aprila 2025. godine, s ciljem procesuiranja najsloženijih oblika korupcije, organizovanog i finansijskog kriminala. (Federalno tužilaštvo FBiH)
Pravi rezultat njegovog rada, međutim, neće se mjeriti brojem pretresa, konferencija za medije i oduzetih telefona. Mjerit će se kvalitetnim optužnicama, pravičnim suđenjima i pravosnažnim presudama.
U zdravstvu posljedice snose bolesni
Kada političko imenovanje blokira rad nekog javnog preduzeća, posljedice se najčešće vide kroz finansijske gubitke i lošije usluge. U zdravstvu posljedice mogu biti mnogo teže.
Građani ih osjećaju kroz liste čekanja, nedostatak lijekova, odlaske ljekara, neispravne aparate, odgođene preglede i komplikovane administrativne procedure. Pacijentu koji čeka terapiju ne znači mnogo objašnjenje da je odgovornost podijeljena između kantona, Federacije, zavoda, ministarstva i uprave bolnice.
Bosanskohercegovački zdravstveni sistem izgrađen je tako da nadležnost imaju mnogi, dok se potpuna odgovornost gotovo uvijek gubi između institucija. Kada nastane problem, svako može tvrditi da je njegov dio posla završen i da bi odgovor trebalo tražiti na drugoj adresi.
Upravo takva rascjepkanost pogoduje političkom utjecaju. Što je više institucija, upravnih odbora, komisija i nivoa odlučivanja, to je građanima teže utvrditi ko je donio spornu odluku i ko bi za nju trebao odgovarati.
Politička odgovornost nije isto što i krivična krivica
Ministar Rimac, njegov savjetnik i sve druge osobe obuhvaćene istražnim radnjama imaju pravo na pretpostavku nevinosti. Od njih se, međutim, može očekivati potpuna saradnja s istražnim organima i jasno obraćanje javnosti u granicama koje ne bi ugrozile istragu.
Politička odgovornost ima drugačiji prag od krivične. Za zatvorsku kaznu potrebna je pravosnažna sudska presuda, ali za gubitak povjerenja javnosti nije potrebno čekati godinama. Funkcioner mora objasniti može li nesmetano obavljati dužnost, postoji li sukob interesa i može li svojim položajem utjecati na osobe ili institucije povezane s predmetom.
To ne znači da svaki ministar mora podnijeti ostavku čim policija izvrši pretres. Znači da vlast mora imati jasan standard postupanja, uključujući mogućnost privremenog izuzeća iz odluka koje se neposredno odnose na predmet istrage.
Pretresi ne smiju postati predstava bez završnice
Bosna i Hercegovina već je gledala desetine spektakularnih policijskih akcija nakon kojih su predmeti nestajali iz javnosti. Građani su ostajali bez odgovora jesu li sumnje bile osnovane, je li optužnica podignuta i kako je postupak završen.
Zbog toga POSKOK sada polaže dvostruki ispit. Prvi je da istrage vodi profesionalno, bez obzira na stranačku pripadnost i funkciju osoba koje provjerava. Drugi je da predmete dovede do sudskog epiloga u razumnom roku.
Pretres povezan s federalnim ministrom zdravstva nije dokaz krivice, ali jeste ozbiljno upozorenje. Ne samo Nediljku Rimcu nego cijeloj političkoj strukturi koja je javne zdravstvene ustanove godinama posmatrala kao dio koalicionog plijena.
Ako istraga utvrdi da nije bilo krivičnog djela, javnost mora biti jasno obaviještena. Ako dokazi pokažu zloupotrebu položaja ili političko trgovanje javnim funkcijama, odgovornost ne smije završiti na savjetnicima i nižim službenicima.
Jer zdravstvo nije stranački resor koji se nakon izbora dijeli pobjednicima. To je sistem od kojeg zavise ljudsko zdravlje i život. Svaka zloupotreba u tom sistemu zato je mnogo više od običnog političkog skandala.