Konferencija pobjede koja je prerasla u politički incident
Ako je iko tražio jasan dokaz da je entitet Republika Srpska nakon izbora ušla u najopasniju fazu političke radikalizacije, dobio ga je na današnjoj konferenciji za novinare vrha SNSD. Umjesto poruka smirivanja nakon prijevremenih izbora i pobjede Siniše Karana, javnost je svjedočila otvorenom govoru mržnje, prijetnjama državnim institucijama i direktnim napadima na “muslimane u Sarajevu”.
Ovo više nije pitanje političke retorike. Ovo je pitanje krivične odgovornosti.
“Osujetili smo Sarajevo”: narativ neprijatelja
Vršiteljica dužnosti predsjednice RS-a Ana Trišić-Babić poručila je da je SNSD pobijedio jer je “ponovo osujetio plan Sarajeva, opozicije i dijela međunarodne zajednice”. RS je, po njenim riječima, bila “napadnuta”, a rješenje vidi u donošenju entitetskog izbornog zakona, uz tvrdnju da je cijeli proces bio “silovanje demokratije”.
Već u tim rečenicama jasno je postavljen okvir: Sarajevo kao neprijatelj, institucije BiH kao nasilnici, a RS kao žrtva. Sve što slijedi, samo je radikalna nadogradnja tog narativa.
Premijer Minić i otvoreni obračun s državom
Premijer RS-a Savo Minić otišao je korak dalje. U njegovom govoru Sud i Tužilaštvo BiH predstavljeni su kao represivni aparati koji, kako tvrdi, “kažnjavaju dizanje slika Karadžića i Mladića”, dok navodno zatvaraju oči pred kršenjima zakona u Federaciji BiH. Najavio je i krivične prijave protiv Centralne izborne komisije BiH, uz poruku da institucije koje “remete volju građana” moraju biti “stavljene na svoje mjesto”.
U prijevodu: državne institucije koje nisu pod kontrolom SNSD-a proglašene su neprijateljima.
Dodik: alkohol, prijetnje i otvoreni poziv na razbijanje BiH
A onda je za govornicu izašao Milorad Dodik. Po sopstvenom priznanju, “do dva ujutro se pilo”, ali su ga, kako kaže, “otrježnile čestitke Benjamina Netanyahua i Sergeja Lavrova”. Ta kombinacija dovoljna je da se shvati u kojem pravcu ide njegova politika.
Dodik je najavio povrat svih “prenesenih ovlaštenja”, ukidanje Suda i Tužilaštva BiH, vraćanje entitetske vojske, granične policije i obavještajne službe, te ukidanje fiskalnih nadležnosti države. Sve to, kako tvrdi, pod plaštom Dejtona.
Ali najopasnije riječi nisu bile institucionalne, nego etničke i vjerske.
“Muslimani su naši neprijatelji”
Dodik je javno, pred kamerama, izgovorio rečenicu koja bi u svakoj uređenoj državi bila povod za hitnu reakciju tužilaštva: da su “muslimani i muslimansko Sarajevo neprijatelji Republike Srpske” i da im se “svaki dan mora nanositi neki gubitak”.
Tu se nije zaustavio. Skandalozno je izjavio da “nema države bez mita” i da su “muslimani izmislili Srebrenicu” – direktno negirajući genocid presuđen pred međunarodnim sudovima.
To više nije politički stav. To je javno poticanje mržnje, revizionizam i prijetnja miru.
Plan povlačenja Srba iz institucija BiH
Dodik je otvoreno govorio i o planu da se Srbi povuku iz zajedničkih institucija BiH, uz obećanje da će im RS isplaćivati plate. Najavio je “strateški dijalog” s opozicijom kako bi se taj plan realizovao, uz poruku da je “samostalna Republika Srpska” njegov konačni politički cilj.
Na kraju je poručio da mu Brisel ne treba, da je “Evropa propala” i da bi RS, kako tvrdi, priznalo 15 zemalja u roku od 48 sati.
Evo posla za pravosuđe
Ovo više nije predizborna euforija, niti zapaljiva retorika za domaću upotrebu. Ovo je javna konferencija vladajuće stranke na kojoj su iznesene prijetnje državnom poretku, otvoreni pozivi na institucionalni haos i brutalni govor mržnje prema jednom narodu.
Pitanje je sada jednostavno:
da li će pravosuđe Bosne i Hercegovine reagovati – ili će još jednom šutnja biti saučesnik?
Jer ako ovakve riječi ostanu bez posljedica, onda više nije problem u Dodiku i SNSD-u.
Problem je u sistemu koji je odlučio da ne vidi ono što svi čuju.