Srbija 25. oktobra izlazi na izbore koji bi mogli biti najteži politički test Aleksandra Vučića u posljednjih četrnaest godina. Nasuprot ogromnoj stranačkoj mašineriji SNS-a sada ne stoji klasična opozicija, nego Studentska lista nastala iz protesta nakon tragedije u Novom Sadu. Ankete se toliko razlikuju da jedne daju prednost Vučiću, a druge studentima. Zato se sve više postavlja i drugo pitanje: šta će se dogoditi ako rezultat bude tijesan?
Aleksandar Vučić više nije predsjednik Srbije. Podnio je ostavku 27. septembra i sada kao nosilac liste „Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija“ pokušava vratiti izvršnu vlast kroz mjesto premijera. Vanredni parlamentarni izbori zakazani su za 25. oktobar.
Protiv njega je Studentska lista – „Studenti pobeđuju“, koju je Republička izborna komisija službeno proglasila 15. septembra. Na njoj nema studenata kandidata, nego 250 profesora, ljekara, stručnjaka, umjetnika i drugih građana koje su birale studentske strukture.
I prvi put nakon dugo vremena rezultat nije jednostavno pročitati unaprijed.
Ankete pokazuju dvije potpuno različite Srbije
Faktor Plus je u septembru Vučićevoj listi izmjerio 48,6 posto, a Studentskoj listi 37,1 posto.
NSPM je, međutim, nekoliko dana kasnije objavio sasvim drugačiju sliku: Studentska lista 44,4 posto, Vučićeva 41,7 posto.
Razlika između tih istraživanja toliko je velika da bi bilo neodgovorno proglašavati favorita.
Ali jedno je jasno: studentski pokret više nije samo protest.
Postao je ozbiljan politički izazivač sistemu koji Srbijom upravlja duže od decenije.
A šta ako rezultat bude tijesan?
Upravo tu počinje najosjetljiviji dio priče.
Poređenje sa Slobodanom Miloševićem nameće se zbog historije, ali ga treba koristiti pažljivo.
Vučić je zaista bio ministar informisanja u Vladi Srbije 1998. godine, u vrijeme Miloševićevog režima. To potvrđuje i njegova službena biografija.
Na izborima 2000. Miloševićev režim pokušao je osporiti pobjedu Vojislava Koštunice i nametnuti drugi krug. OSCE je tada rezultate koje je objavila izborna komisija nazvao „visoko sumnjivim“, a 5. oktobra uslijedile su masovne demonstracije nakon kojih je Milošević priznao poraz.
To ne znači da će se 2026. ponoviti 2000.
Ali strah od nepravilnosti nije izmišljen.
OSCE je nakon izbora u Srbiji 2023. utvrdio neravnopravne uslove, pritiske na zaposlene u javnom sektoru, zloupotrebu javnih resursa, medijsku pristrasnost i slučajeve kupovine glasova. Evropski parlament govorio je i o ozbiljnim sumnjama u organizovanu migraciju birača i druge nepravilnosti.
Ni sadašnja kampanja nije mirna. CRTA je krajem septembra utvrdila da su predstavnici vlasti dobijali oko dvije trećine vremena na nacionalnim televizijama, dok je gotovo svaka druga sekunda posvećena opoziciji bila negativno intonirana.
Zato će, ako rezultat bude tijesan, kvalitet kontrole izbora vjerovatno biti jednako važan kao sama kampanja.
Šta ako studenti pobijede?
Tu treba razbiti jednu iluziju.
Pobjeda Studentske liste ne bi preko noći pretvorila Srbiju u potpuno drugačiju državu.
Njihov osnovni politički kapital nije izgrađen na tradicionalnoj ideološkoj platformi nego na borbi protiv korupcije, zahtjevu za odgovornim institucijama i vladavinom prava nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je poginulo 16 ljudi.
Ako bi uspjeli formirati vlast, prvi veliki test bio bi mnogo banalniji od velikih geopolitičkih pitanja: mogu li razmontirati sistem u kojem se godinama prepliću država, vladajuća stranka, javna preduzeća i dominantni mediji.
To bi za Srbiju bila veća promjena od same smjene premijera.
A šta bi to značilo za BiH?
Za Sarajevo bi promjena vlasti u Beogradu bila važna, ali ne treba unaprijed očekivati političku revoluciju.
Vučićeva Srbija godinama održava veoma bliske političke veze s rukovodstvom Republike Srpske i Miloradom Dodikom. Koliko je veza jaka pokazuje i ova kampanja: od 93 biračka mjesta koja će Srbija otvoriti u inostranstvu, čak 28 je u Bosni i Hercegovini, prvenstveno u Republici Srpskoj.
Studentska lista pokušala je upravo u RS razgovarati s biračima koji imaju državljanstvo Srbije, ali je turneju prekinula nakon problema s policijom i incidenata u Brčkom, Doboju i Višegradu.
To već pokazuje da odnos tog pokreta prema vlastima u Banjoj Luci nije isti kao odnos Vučićevog SNS-a.
Još je zanimljivije da su se na skupu Studentske liste u Novom Pazaru pojavile poruke da je u Srebrenici počinjen genocid i da je Ratko Mladić ratni zločinac. Takve poruke prenijeli su čak i provladini srbijanski mediji, uglavnom ih napadajući kao „antisrpske“.
Ipak, Studentska lista još nema dovoljno razrađenu i javno testiranu politiku prema Bosni i Hercegovini da bismo mogli tvrditi da bi pobjeda automatski značila potpuno drugačiji odnos Beograda prema Sarajevu.
To tek treba dokazati.
Najveća promjena za BiH možda bi bila drugačija Srbija
Za Bosnu i Hercegovinu možda čak nije presudno hoće li novi premijer Srbije jednom više posjetiti Sarajevo.
Mnogo je važnije kakva će Srbija nastati poslije izbora.
Srbija sa snažnijim institucijama, slobodnijim medijima, ozbiljnijom kontrolom korupcije i jasnijim evropskim pravcem gotovo bi nužno drugačije djelovala i prema susjedima.
I obrnuto.
Ako Vučić zadrži vlast i nastavi sadašnji model bliskog političkog partnerstva s rukovodstvom RS, Sarajevo nema mnogo razloga očekivati veliki zaokret.
Zato 25. oktobra Srbija neće birati samo 250 zastupnika.
Birat će između nastavka sistema koji poznaje i političkog eksperimenta čiji puni sadržaj još nije potpuno poznat.
A za Bosnu i Hercegovinu najvažnije pitanje nije hoće li u Beogradu pobijediti Vučić ili studenti.
Važnije je:
hoće li poslije tih izbora Srbija postati institucionalno normalniji susjed — ili će Balkan dobiti još jedan mandat iste političke matrice.