Godinama je Milorad Dodik gradio političku priču prema kojoj će povratak Donalda Trumpa promijeniti odnos Washingtona prema njemu i Republici Srpskoj. Danas je situacija gotovo obrnuta: nakon što je američka administracija ponovo otvorila pitanja koja se tiču njegovih poteza, Dodiku bi vjerovatno najviše odgovaralo da se njegovo ime u Washingtonu spominje što manje.
Malo je političara na Balkanu koji su pobjedu Donalda Trumpa pokušavali predstaviti kao vlastitu političku pobjedu snažnije od Milorada Dodika.
Trumpove izborne uspjehe javno je pozdravljao, organizovane su proslave, a republikanska administracija godinama je predstavljana kao mogući saveznik politike Republike Srpske protiv onoga što Dodik naziva intervencionizmom američkih diplomata i visokih predstavnika.
Ali problem s velikim očekivanjima od američke politike jeste što ona rijetko funkcioniše prema balkanskim željama.
Kako piše Klix, Dodik se sada našao u paradoksalnoj situaciji: politički je godinama radio na tome da dođe do Trumpovog okruženja, dok bi mu danas vjerovatno više odgovaralo da pitanja vezana za njegovo djelovanje ostanu daleko od vrha američke administracije.
Trump nije isto što i Dodikova politika
Jedna od najvećih grešaka balkanske politike jeste uvjerenje da ideološka bliskost automatski proizvodi istu vanjsku politiku.
Trumpova administracija može imati potpuno drugačiji odnos prema evropskim institucijama, NATO-u ili diplomatskim metodama od prethodne demokratske administracije.
Ali to ne znači automatsku podršku pokušajima slabljenja institucija Bosne i Hercegovine.
Američka politika prema Daytonskom sporazumu mnogo je starija od bilo kojeg američkog predsjednika.
Washington je bio njegov ključni arhitekta.
Zbog toga očekivanje da će dolazak republikanske administracije automatski značiti američko prihvatanje ideja o razdruživanju BiH uvijek je bilo znatno optimističnije od onoga što su pokazivale službene američke pozicije.
Godinama se prodavala priča o velikom preokretu
Dodik je domaćoj publici dugo slao poruku da će geopolitičke promjene i povratak Trumpa oslabiti pritisak Zapada.
Takva politička komunikacija imala je jasnu domaću vrijednost.
Ako birač povjeruje da Washington, Moskva, Budimpešta ili neki drugi veliki centar moći zapravo stoji iza njegove politike, lokalni lider izgleda mnogo snažnije nego što objektivno jeste.
Problem nastane kada velika sila počne gledati vlastite interese, a ne političke želje svojih simpatizera na Balkanu.
Tada fotografije, lobisti i kontakti prestaju biti dovoljni.
Američka pažnja nije uvijek nagrada
Dodik je godinama želio pristup ljudima oko Trumpa.
Ali američka pažnja ima dvije strane.
Možete završiti u razgovoru s važnim ljudima u Washingtonu.
A možete završiti i u dokumentima Ministarstva finansija, State Departmenta i drugih institucija.
Dodik je već godinama pod američkim sankcijama. Washington je sankcije obrazlagao njegovim djelovanjem protiv Dejtonskog mirovnog sporazuma, korupcijom i potezima kojima se podrivaju institucije BiH.
U.S. Treasury – sankcije Miloradu Dodiku
Zbog toga njegova priča s Amerikom nikada nije bila jednostavna podjela na republikance koji ga podržavaju i demokrate koji ga ne vole.
Američke institucije imaju znatno duže pamćenje od jednog izbornog ciklusa.
Najveća ironija tek sada postaje vidljiva
Dodikova politička strategija godinama je počivala na očekivanju da će se svijet promijeniti dovoljno da politika koju vodi postane prihvatljiva.
Promijenit će se Washington.
Promijenit će se Evropska unija.
Promijenit će se međunarodni odnosi.
Doći će Trump.
Ojačat će Orban.
Evropa će se raspasti.
I onda će doći trenutak u kojem će Republika Srpska moći napraviti ono o čemu Dodik već godinama govori.
Ali veliki geopolitički preokret zasad nije proizveo takav rezultat.
Republika Srpska je i dalje entitet unutar Bosne i Hercegovine, Dejtonski sporazum ostaje okvir američke politike, a međunarodne sankcije i dalje predstavljaju realan politički i finansijski problem.
Tu se krije možda najbolja ironija cijele priče.
Dodik je godinama želio da Donald Trump zna ko je Milorad Dodik.
Ako američka administracija nastavi detaljnije gledati njegove poteze u Bosni i Hercegovini, mogao bi zaključiti da je ponekad mnogo ugodnije kada predsjednik Sjedinjenih Američkih Država za vas uopće nema vremena.