Vučićevi tabloidi nacrtali metu Rasimu Ljajiću: Atmosfera linča podsjeća na slučaj Olivera Ivanovića
Rasim Ljajić, dugogodišnji saveznik Aleksandra Vučića i lider Socijaldemokratske partije (SDP), našao se u epicentru opasne medijske kampanje režimskih tabloida. Beogradski Informer, poznat po bliskosti s vrhom vlasti u Srbiji, objavio je naslovnicu na kojoj je Ljajić praktično nacrtan kao meta – što je izazvalo val zabrinutosti i upozorenja.
Najglasniji je bio novinar Senad Pećanin, koji je podsjetio na tragični slučaj Olivera Ivanovića, političara ubijenog na Kosovu 2018. godine. Pećanin je javno upitao:
“Oliver Ivanović je odrađen, je li na redu Rasim Ljajić?”
Ovo pitanje otvorilo je staru ranu i podiglo alarm: da li se ponavlja ista opasna igra demonizacije i diskreditacije?
Atmosfera linča i opasne paralele
Prema izvještajima kosovskih vlasti, za ubistvo Ivanovića bio je odgovoran Milan Radoičić, tadašnji član najužeg Vučićevog kruga. Pećanin upozorava da Vučić u Sandžaku ima „sličnog operativca“ – Usamea Zukorlića, lidera Stranke pravde i pomirenja (SPP), koji, kako tvrdi, politički opstaje zahvaljujući podršci iz Beograda.
Ovakve izjave dolaze u trenutku kada Vučić zaoštrava retoriku prema bošnjačkim koalicionim partnerima. Predsjednik Srbije nedavno je izjavio da je “užasnut stavovima Ljajića i Zukorlića” zbog, kako navodi, izostanka osude nacionalističkih incidenata u Novom Pazaru. Dodao je i da im se “vrata koalicije ne moraju zatvarati, ako žele da odu”.
Ljajić odgovara: Pazar ne treba obezbjeđenja i vrijeđanja
Rasim Ljajić je u odgovoru pozvao na dijalog i političku stabilnost, poručivši da Novom Pazaru „ne trebaju ratni veterani ni privatna obezbjeđenja“, aludirajući na pokušaje zastrašivanja građana i eskalaciju sukoba. Naglasio je da će tražiti sastanak sa vrhom vlasti kako bi se riješile tenzije i obnovilo povjerenje.
“U atmosferi u kojoj je sve zatrovano i ostrašćeno, teško je ostati pribran i umjeren”, izjavio je Ljajić.
Podsjetnik na opasnost: Ko s đavolom tikve sadi…
Medijska hajka protiv Ljajića još jednom otvara pitanje sigurnosti političkih aktera u Srbiji, posebno onih iz manjinskih zajednica. Ako su napadi medija pod kontrolom vlasti, mogu li prerasti u fizičko nasilje?
Ovaj slučaj još jednom pokazuje kako u Srbiji tabloidi ne služe samo kao mediji, već kao političko oružje, a opasnost od linča – i doslovnog i političkog – nikada nije bila veća.