Konferencija u Zagrebu na kojoj se otvoreno govorilo o teritorijalnoj podjeli Bosna i Hercegovina nije tek marginalni skup bez značaja. Ona je simptom – simptom političkih ideja koje se, iako višestruko poražene kroz historiju, uporno vraćaju u javni prostor.
Predstavljanje mapa s novim granicama, crtanje “republika” i rasprave o preuređenju BiH nisu akademska vježba. To su političke poruke koje imaju težinu, posebno kada dolaze iz glavnog grada susjedne države i uz prisustvo političkih aktera i međunarodnih organizacija.
Opasna normalizacija starih ideja
Ono što posebno zabrinjava nije samo sadržaj iznesenih prijedloga, već pokušaj njihove normalizacije. Ideja o podjeli BiH već je jednom skupo plaćena – i ljudski i politički.
Danas, kada se takve teze ponovo plasiraju, pa čak i umotane u fraze o “ravnopravnosti” i “funkcionalnosti”, postavlja se pitanje – gdje je granica između političke debate i političke provokacije?
Zagreb i odgovornost političkog prostora
Ovakvi događaji, bez obzira na to ko ih organizuje, reflektiraju se na politički prostor u kojem se održavaju. To ne znači da država stoji iza svake izgovorene riječi, ali znači da postoji odgovornost prema porukama koje izlaze iz njenog javnog prostora.
Posebno kada se govori o susjednoj državi, čiji su stabilnost i teritorijalni integritet međunarodno priznati i garantovani.
Stare karte, nove okolnosti
Zagovornici podjele često se pozivaju na modele drugih država, pokušavajući opravdati ideje koje u kontekstu BiH nemaju realnu političku osnovu.
Bosna i Hercegovina nije teorijski model koji se može precrtavati po želji. Ona je mešunarodno priznata država sa jasno definisanim međunarodnim okvirima i iskustvom koje ne ostavlja prostor za eksperimentisanje s njenim granicama.
Poruka koja se mora jasno čuti
Ovakve inicijative, bez obzira na to koliko glasne bile, ne mijenjaju suštinu – teritorijalni integritet BiH nije predmet pregovora na konferencijama, niti se može redefinirati izvan institucija države.
U tom smislu, poruka je jednostavna: političke ideje koje su jednom dovele do destabilizacije regiona ne mogu biti temelj budućnosti.