Dok se svijet suočava s ratovima, raspadom međunarodnog poretka i opasnim geopolitičkim lomovima, u Hrvatskoj se, po starom receptu, i dalje traži prilika da se Bosna i Hercegovina tretira kao poligon za tuđe političke ambicije. I što je globalni haos veći, to su izjave nekih političara besramnije.
Najnoviji primjer dolazi iz emisije Otvoreno na HRT-u, gdje je Nino Raspudić, kamenjarski intetektualac i hrvatski desničarski nezavisni zastupnik, bez imalo zadrške poručio da je razgradnja međunarodnog poretka prilika za hrvatske interese – posebno u Bosni i Hercegovini.
Drugim riječima: dok se ruši sistem pravila, prava i suvereniteta, Raspudić vidi šansu da se BiH ponovo gurne u zonu tutorstva, pritisaka i prekrajanja.
Normalizacija političkog nasilja nad BiH
Raspudić bez uvijanja tvrdi da Hrvatska ima pravo da se miješa u unutrašnje uređenje Bosne i Hercegovine, pozivajući se na ulogu Zagreba kao supotpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ta teza nije samo politički opasna – ona je direktan napad na suverenitet međunarodno priznate države.
Jer, ako je supotpis Dejtona argument za miješanje, zašto onda Hrvatska nema pravo miješati se u unutrašnje uređenje Srbije? Ili SAD u ustavno uređenje Hrvatske? Logika je jasna – BiH se i dalje ne doživljava kao država, već kao projekt koji drugi mogu “popravljati” po potrebi.
To nije briga za Hrvate u BiH.
To je kolonijalni refleks.
Washington kao nova nada za stare ideje
Posebno zabrinjava Raspudićevo oduševljenje američkim desnim krugovima. Spominjanje Heritage Foundation i Max Primorac nije slučajno. Riječ je o pokušaju da se, preko ideoloških savezništava u SAD-u, ožive ideje koje su u Evropi politički i moralno potrošene.
Poruka je jasna: ako Brisel ne sluša, možda hoće Washington.
Ako međunarodno pravo smeta – utoliko gore po međunarodno pravo.
To je otvoreni cinizam.
“Nova stvarnost” kao alibi
Kada Raspudić kaže da “nova stvarnost” zahtijeva redefiniciju interesa, on zapravo poručuje da pravila vrijede samo dok su korisna. A kada prestanu biti korisna – treba ih pregaziti.
U toj logici nema mjesta za BiH kao ravnopravnu državu. Postoje samo “interesi”, “saveznici” i “trenutak”.
Zato je posebno opasno kada ovakve poruke dolaze paralelno s izjavama zvaničnog Zagreba da “sistemski radi” na jačanju položaja Hrvata u BiH. Jer razlika između zaštite prava i političkog tutorstva nije semantička – ona je suštinska.
Dobra vremena – za koga?
Historija Balkana nas je već naučila šta se dešava kada se sudbine država i naroda vežu za “dobra vremena” moćnih i beskrupuloznih. Svaki put kada je međunarodni poredak slabio, BiH je plaćala cijenu.
Zato ova izjava nije samo skandalozna.
Ona je opasna.
Jer iza nje ne stoji briga za ljude, već hladna kalkulacija.
A dobra vremena za takvu politiku – uvijek su loša vremena za Bosnu i Hercegovinu.