U biljnoj medicini, zova se uglavnom koristi zbog svojih cvjetova i listova za pripremu infuzija i dekocija. Koristi se kao oblog za ublažavanje ogrebotina, opekotina i sprječavanje pucanja kapilara. Odličan je saveznik protiv bolova u zglobovima, oteklina i bolova u mišićima nogu, gležnjeva i leđa.
U fitoterapiji se koristi kao dijaforetik za liječenje bolesti dišnog sustava, kao protuupalni lijak i diuretik.
Terapeutska svojstva ove biljke djeluju u širokom spektru na različite vrlo česte simptome i bolna stanja.
Zova se ističe sa svojstvima diuretika, dijaforetika, antineuralgika, laksativa ili purgativa, antifibrilanta, emetika, antireumatika, stimulansa bronhijalne sekrecije, pročišćavanja.
Uz već nabrojanu upotrebu cvjetova i listova, bobice ove biljke također se koriste prije svega za dobrobiti probavnog sistema. Zapravo, pomaže u suzbijanju zatvora i olakšava crijevnu pokretljivost. Kako biste iskoristili njezin gotovo trenutačni laksativni učinak, moguće je napraviti biljni čaj od bobica ove biljke u kombinaciji s korom biljke koja ima diuretička i umirujuća svojstva.
U kozmetičkom području uporaba zove je prilično ograničena.
Od cvjetova zove može se pripremiti tonik i posvjetljujući losion za lice.
Iako je zova prilično siguran lijek, njezinu primjenu uvijek mora pratiti stručnjak koji može dozirati točne količine u pripravcima.
Nadalje, jedenje svježih listova i sjemenki ove biljke izuzetno je opasno jer sadrže vrlo otrovnu tvar.
Čak i dodir sa svježim cvjetovima i listovima na koži može izazvati jake iritacije i osipe.
Zreli ljubičasti plodovi jedini se mogu koristiti u kuhinji i to nikako u prevelikim količinama.
Zova- omiljena u narodu i medicini
