Ovo više nisu izolirani incidenti niti „krize koje će se riješiti diplomatskim putem“. Napad Sjedinjenih Američkih Država na Venecuelu i hapšenje predsjednika suverene države, ruska agresija na Ukrajinu te genocid nad Palestincima u Gazi – sve to zajedno predstavlja slom sistema koji je decenijama, barem formalno, počivao na međunarodnom pravu.
Pravila koja su važila za male – za velike očigledno više ne postoje.
Normalizacija nasilja pred očima svijeta
Najopasniji aspekt današnjeg trenutka nije samo brutalnost, već činjenica da je ona postala svakodnevica. Svijet se navikava na bombardovanja, masovne grobnice i uništene gradove. Djeca pod ruševinama više nisu alarm – postala su statistika.
Međunarodne institucije izdaju saopštenja, ali bez ikakvih posljedica. Pravda je selektivna, a moral fleksibilan – zavisi od toga ko ima veću vojsku i jače saveznike.
Kada moć postane jedini zakon
Ako supersila može kidnapovati predsjednika druge države, ako se cijeli narod može držati pod opsadom i izgladnjivanjem bez sankcija, ako se agresija naziva „geopolitičkom realnošću“, tada više ne govorimo o poretku nego o povratku u logiku srednjeg vijeka – gdje jači uzima sve.
Razlika je samo u tehnologiji. Metod je isti.
Da li iko više može biti siguran?
Pitanje više nije ko je u pravu, niti ko je sljedeći. Pitanje je postoji li uopće država, narod ili društvo koje može biti sigurno u svijetu gdje sila zamjenjuje zakon.
Historija pokazuje da civilizacije ne propadaju u jednom danu. One propadaju onog trenutka kada prestanu vjerovati u vlastite principe. A današnji svijet očito je odlučio da principe zamijeni interesom i oružjem.
Novo mračno doba – s modernim oružjem
Ako je ovo nova realnost, onda ne ulazimo u eru napretka i stabilnosti. Ulazimo u mračno doba siledžistva – samo s dronovima, raketama i globalnim prijenosom uživo.
I to je možda najstrašnije: sve se dešava pred očima cijelog svijeta, a svijet šuti.