Odlazeći visoki predstavnik Christian Schmidt prvi put je potpuno otvoreno progovorio o političkoj pozadini svog odlaska iz Bosne i Hercegovine — i poslao možda najalarmantniju poruku od početka mandata.
Njegove riječi da je Milorad Dodik “uložio mnogo novca” kako bi on otišao, ali i da međunarodna zajednica više nema jedinstven stav o BiH, zapravo predstavljaju potvrdu onoga o čemu se mjesecima špekulisalo iza diplomatskih kulisa.
Schmidt priznao ono što se dugo naslućivalo
U intervjuu za Deutsche Welle Schmidt nije direktno govorio o pritiscima, ali je vrlo jasno dao do znanja da se globalna politička klima promijenila.
„Svi osjećamo da se politička situacija u svijetu jako promijenila”, rekao je Schmidt.
To je vjerovatno najvažnija rečenica cijelog intervjua.
Jer ona potvrđuje da Bosna i Hercegovina više nije pitanje oko kojeg postoji automatski zapadni konsenzus kao prije deset ili petnaest godina.
Međunarodna zajednica više nema jedinstven plan za BiH
Schmidt je praktično priznao da unutar međunarodne zajednice danas postoje ozbiljna neslaganja o tome šta dalje s Bosnom i Hercegovinom.
„Želimo li nastaviti s Daytonom ili slijediti druge pristupe?“, pita Schmidt.
To je ogromna promjena.
Godinama je postojala relativno jasna međunarodna politika: očuvanje Daytona, teritorijalnog integriteta BiH i postepeno približavanje Evropskoj uniji.
Danas je očigledno da više ne postoji jedinstven odgovor na pitanje kako BiH treba izgledati u budućnosti.
Dodik igrao dugoročnu igru
Posebno je značajna Schmidtova tvrdnja da je Dodik angažovao lobističke firme za tri cilja:
- secesiju Republike Srpske,
- ukidanje presuda protiv njega,
- odlazak Christiana Schmidta.
I da je za to “uložio mnogo novca”.
To zapravo pokazuje da Dodikova politika nikada nije bila samo lokalna galama za domaću publiku, nego ozbiljna međunarodna operacija lobiranja i političkog pritiska.
Problem je što je dio međunarodne zajednice očigledno postao spremniji da sluša takve zahtjeve nego ranije.
Schmidt otišao da sačuva jedinstvo Zapada?
Možda najzanimljiviji dio intervjua jeste Schmidtovo objašnjenje zašto odlazi.
Kaže da želi “sačuvati konsenzus međunarodne zajednice”.
Drugim riječima — procijenio je da bi njegov ostanak mogao dodatno produbiti sukob unutar zapadnih saveznika oko BiH.
To znači da njegov odlazak nije samo personalna promjena.
To je signal da počinje nova faza međunarodne politike prema Bosni i Hercegovini.
BiH ulazi u najneizvjesniji period od kraja rata
Schmidt je vjerovatno u pravu kada kaže da posao u BiH nije završen.
Naprotiv.
Bosna i Hercegovina danas ulazi u možda najopasniju političku fazu od završetka rata — ne zato što je rat realan scenarij, nego zato što prvi put nakon dugo vremena više nije potpuno jasno ko zapravo kontroliše međunarodni politički okvir u kojem BiH funkcioniše.
A upravo u takvim vakuumima najviše jačaju lokalni politički avanturisti, populisti i secesionisti.
Odlazak Schmidta nije kraj priče — nego početak nove
Christian Schmidt možda odlazi, ali problemi zbog kojih je došao ostaju isti.
Blokade institucija.
Secesionistička retorika.
Slaba država.
Međunarodne podjele.
Geopolitički sukobi velikih sila.
Razlika je samo u tome što je sada i međunarodna zajednica mnogo slabije koordinisana nego ranije.
A to je vjerovatno najopasnija poruka cijelog intervjua.