Airsoft klub iz Bugojna organizovao je sportski susret – sve uredno prijavljeno, bez ijednog incidenta.
Ali, gle čuda – u medijskom svemiru hrvatskih “braniteljskih koordinacija”, to postaje “vojna obuka radikalnih muslimana”.
I odmah slijedi poziv SFOR-u, NATO-u, međunarodnoj zajednici i čak Donaldu Trumpu da “spasu Hrvate” od “muslimanske prijetnje”.
Ako nastavimo ovim ritmom, idući “incident” će vjerovatno biti kolona djece iz vrtića – prikazana kao “razularena masa islamista koja maršira s učiteljicom u nikabu”.
Zvuči apsurdno? Upravo to jeste – apsurdna konstrukcija koja se svjesno proizvodi.
Kako se proizvodi strah
Ovo nije lapsus ni novinarska greška – ovo je plan.
Kreirati sliku Bošnjaka kao prijetnje, a time opravdati političku nemoć, frustraciju i kompleks iz susjedstva.
Jer ništa tako ne spaja hrvatske nacionaliste kao izmišljeni “islamski neprijatelj” – dok istovremeno u Zagrebu marširaju ustaše, dižu ruke i viču “Za dom spremni!” pred policijom koja se pravi da to ne čuje.
Strah se pažljivo pakuje: nekoliko slika, senzacionalan naslov, par riječi poput “muslimani”, “postrojavanje” i “radikalizam” – i eto savršenog recepta za politički marketing baziran na paranoji.
Dvostruki moral
Kad Hrvati paradiraju s Pavelićevim slikama – to je “nacionalni ponos”.
Kad Bošnjaci igraju airsoft – to je “džihad u najavi”.
Kakva ironija. Da nije tragično, bilo bi smiješno.
U Hrvatskoj, rehabilitacija ustaštva prolazi pod “tradicijom”, a u BiH rekreativni sport postaje “sigurnosna prijetnja”.
To pokazuje koliko su medijski narativi opasno oružje – naročito kad se koriste da bi se potpalila mržnja i stvorila panika.
Zaključak
U zemlji u kojoj se sport pretvara u teror, a rekreativci u “islamiste”, jasno je da najveća prijetnja miru nisu airsoft replike – nego političke propagande koje i dalje žive u 1993.
Jer pravi ekstremisti već dugo ne nose brade – nose kravate.